dolarska diplomacija, pogrdan naziv za američku vanjsku politiku početkom XX. stoljeća koju je započeo primjenjivati 26. predsjednik → Theodore Roosevelt, a osobito razvio razvio 27. predsjednik → William Howard Taft. Ta je politika poticala američke financijere da pojedinim zemljama daju zajmove kako bi njihovu zaduženost SAD iskoristio za opće promicanje američkih financijskih i trgovinskih interesa u inozemstvu i za zahtijevanje raznih konkretnih ekonomskih ili političkih ustupaka (Dominikanska Republika 1905; Kina 1909. i 1912; Haiti 1910; Nikaragva i Honduras 1911). Predsjednik → Woodrow Wilson javno je odbacio dolarsku diplomaciju.