J. Mikalja Blago jezika slovinskoga, Loreto, 1649.
Mikalja, Jakov (latinizirano Jacobus Micalia, talijanizirano Giacomo Micaglia), hrvatski jezikoslovac (Peschici, Italija, 31. III. 1601 – Loreto, 1. XII. 1654). Moliški Hrvat, isusovački gojenac, podučavao u isusovačkoj gimnaziji u Dubrovniku. Zaređen 1635, studirao teologiju u Rimu. Misionar u Temišvaru pod Osmanlijama, od 1645. ispovjednik hrvatskih hodočasnika u Loretu. Pisao prva hrvatska gramatička djela za latinski (O temeljima gramatike na ilirski prilagođene, 1637) i talijanski jezik, čime je postavio hrvatsko gramatičko nazivlje. Uz talijansku gramatiku objavio trojezični (hrvatski, latinski i talijanski) rječnik Blago jezika slovinskoga (1651) s oko 25 tisuća hrvatskih riječi. Dobar poznavatelj hrvatskih dijalekata i književnosti, koristio se pretežno dubrovačkom i bosanskom štokavštinom, ali i čakavštinom i kajkavštinom. Utjecao na kasniji razvitak hrvatskoga standardnog jezika.