karelski jezik (karjalan kieli), jedan od pribaltičkofinskih jezika uralske porodice. Njime govore Karelci na I Rusije u Kareliji i drugdje (do 80 000 govornika; po opredjeljenju u Rusiji ukupno oko 125 000, od toga u Kareliji oko 80 000). Dijeli se na sjeverni (u sjevernoj Kareliji), južni (većina oko Tver’a, Petrograda i Novgoroda, kamo su Karelci došli u XVII. stoljeću), aunuski (Aunus = Olonec) i ludski (Lude, ljudikovski). Sjeverni i južni smatraju se užekarelskim. Najstariji pisani tekst potječe s početka XIII. stoljeća; pokušaji pismenosti u XVI. stoljeću (nisu sačuvani) te poslije. Nakon Oktobarske revolucije kao standardni jezik Karelci su upotrebljavali finski. U 1930-ima karelski se pisao ćirilicom (škola, rječnici, prijevodna književnost, novine), od 1940-ih samo razgovorni jezik, a kao standardni opet se upotrebljava finski. Od konca 1980-ih karelskim se opet piše, i to latinicom. Jezik je veoma blizak finskom (pa je sjevernokarelski dijalekt blizak istočnofinskom, s južnokarelskim utjecajem), aunuski i ludski bili su bliski vepskom, no poslije su bili pod južnokarelskim utjecajem. Neki karelski jezik vide kao dio finskoga.