Urugvaj


Službeni naziv: Republika Urugvaj; República Oriental del Uruguay
Površina: 175 016 km2
Stanovništvo (procj. 2007): 3 271 800 (19 st./km2); 92% gradsko
Glavni grad Montevideo, 1 272 400 st. (procj. 2007), metropolitansko područje 1 765 400 st. (procj. 2007)
Upravna podjela 19 departmana
Službeni jezik španjolski
Valuta urugvajski peso (UYU) = 100 centésimos; do 1. III. 1993. tzv. novi urugvajski peso (UYN); 1 UYU = 1 000 UYN
Urugvaj, država u jugoist. dijelu Juž. Amerike, s od zaljeva Río de la Plata; graniči s Argentinom na Z i Brazilom na S; ima 660 km obale na Atlantskom oceanu.
Prirodna obilježja

Punta del Este

Montevideo, centar

Rocha, utvrda Sta Teresa

Colonia

Colonia, svjetionik
Nakon Surinama, površinom najmanja država Juž. Amerike. Većinom je ravna i brežuljkasta zemlja (prosj. visina 120 m). Rubni dijelovi zemlje (50–120 km), prema Atlantskom oceanu i granici s Argentinom (Río Uruguay), nizinska su područja građena od mlađih riječnih nanosa i prapora. Unutrašnjost čini blago valovito i brežuljkasto područje s najvišim vrhom U. Cerro Catedral, 514 m, koje je razdijeljeno dolinom r. Negro. Brežuljci na JI građeni su od škriljevaca i granita (ostaci Brazilskog štita), dok su oni na SZ građeni od pješčenjaka i mlađih bazalta te se reljefno sastoje od ravnjaka odijeljenih izrazitim strmcima (do 100 m). Klima suptrop. s vrućim ljetima i blagim zimama. Sr. srpanjske temp. 10–12 °C, sr. siječanjske 22–26 °C. Oborine su raspoređene tijekom cijele godine (najviše ožujak, travanj) i količina im se povećava od J (900–1000 mm) prema S (do 1300 mm). Za ljeto i zimu značajni su prodori topla zraka sa S koje mogu zamijeniti nagli prodori hladna zraka (vjetar pampero) s J. Mreža tekućica dobro je razvijena. Najveća je Urugvaj (Río Uruguay, 1593 m), koja čini granicu s Argentinom. Njezin najveći lijevi pritok je Río Negro (800 km) koji teče sred. dijelom zemlje u smjeru SI–JZ i na kojem je umjetno jezero Represa del Río Negro. Ostale kraće rijeke: Santa Lucía, Cebollatí, Queguay Grande. Obala je općenito slabo razvedena, ali na atlantskoj obali nalazi se nekoliko velikih laguna. Na mlađim naplavinama oko rijeka i u priobalju plodna su tla, drugdje su pješčana i ilovasta, na lesnim naslagama na Z crnica. Prir. vegetacija u unutrašnjosti bila je suptrop. zimzelena šuma koja je većinom iskrčena za pašnjake. Oko Río de la Plate razvijena je visokotravnata stepa (pampa). Šume prekrivaju samo oko 5% ukupne površine zemlje.
Stanovništvo
U. se prema karakteristikama stanovništva umnogome razlikuje od ostalih zemalja Lat. Amerike. Većinu stanovništva čine bijelci (86%), ostalo su mestici (8%), mulati i crnci (6%). Služb. jezik je španjolski, dok se uz granicu s Brazilom govori mješavina španjolskoga i portugalskoga (portunol). Gustoća naseljenosti od 19 st./km2 jedna je od najmanjih u Lat. Americi. Više od 90% st. živi u gradovima oko Río de la Plate na J i Z, a više od polovice na području gl. grada Montevidea (metropolitansko područje 1 765 400 st.). Ostali su gradovi znatno manji: Salto (101 300), Ciudad de la Costa (91 500), Paysandú (73 200), Las Piedras (70 600), Rivera (65 000). Prir. je prirast u odnosu na druge latinskoamer. države nizak (o. 5‰), to je rezultat stopa rodnosti od o. 14‰ te stopa smrtnosti od o. 9‰. Jako je iseljavanje u inozemstvo (migracijska bilanca -2‰), gdje danas živi više od 700 000 Urugvajaca. Prevlast bjelačkog stanovništva rezultat je snažnog doseljivanja Europljana, os. u razdoblju 1828–1928, kada se doselilo o. 800 000 ljudi, pretežno iz Španjolske i Italije, u manjoj mjeri Francuske i Vel. Britanije. Društvo je zrelo; mlađih od 15 g. ima o. 23%, dok je starijih od 65 g. o. 13%. Očekivano trajanje života 76 g. Prema vjeroispovijesti većinom su rimokatolici (66%), dok manjinu čine protestanti (2%) i židovi (1%), a o. 30% st. vjerski je neopredijeljeno. Stupanj pismenosti vrlo je visok (98%).
Gospodarstvo
Unatoč skromnim prir. izvorima, a umnogome zahvaljujući malom broju stanovnika, U. je jedna od najrazvijenijih država Lat. Amerike s razmjerno visokim životnim standardom i manjim soc. razlikama. U posljednjih dvadeset godina bilježi gosp. rast s nekoliko kraćih slabijih godina, zahvaljujući privatizaciji drž. sektora i početku djelovanja zajedničkoga regionalnog tržišta Mercosur. Posljednjih nekoliko godina rast je o. 7% godišnje. Gospodarstvo U. umnogome ovisi o gospodarstvima njegovih snažnih susjeda, Brazila i Argentine. Okosnicu mu čine izvozno orijentirana poljoprivreda te obrazovana radna snaga. Poljoprivreda ostvaruje 2/3 vrijednosti izvoza. Većinu površine (77%) zemlje prekrivaju travnjaci i pašnjaci. Najvažnija grana poljoprivrede je stočarstvo, prije svega govedarstvo (11,7 mil. grla) i ovčarstvo (9,7 mil. komada). U unutrašnjosti prevladava mesno govedarstvo (o. 520 000 t, o. pol. za izvoz u Brazil, Čile i EU) i ovčarstvo (o. 50 000 t vune, 80% za izvoz), a na JZ i mliječno govedarstvo. U poljodjelstvu je od 1980-ih na ist. obali prevladavao uzgoj riže (1,2 mil. t), drugdje se uzgajaju pšenica (370 000 t), kukuruz, krumpir, suncokret i soja. U okolici Montevidea razvijeno povrtlarstvo i vinogradarstvo, a oko Salta i Rivere voćarstvo (agrumi, breskve, kruške). Ribarstvo je razvijeno na atlantskoj obali (ulov o. 120 000 t), no količina ulova smanjuje se zbog izlova. U. nema fosilnih goriva niti značajnijih rudnih bogatstava. O. 98% el. energije dobiva iz hidroelektrana, najviše iz Salto Grande na Río Uruguayu (zajedno s Argentinom) i Palmar na Río Negru. Većina ind. smještena je oko većih gradova na J i JZ, os. u Montevideu. Prevladava prehr. ind., koja prerađuje poljoprivr. sirovine za domaće tržište i izvoz (mesni i mliječni proizvodi, šećer, alkoholna i bezalkoholna pića). Uz nju su razvijene kem. i petrokem. (prerada uvezenih derivata), tekst. i kožarska, kovinska, strojarska i automob. ind. Turizam, s prihodom od o. 600 mil. USD značajan je za pokrivanje vanjskotrgovinskog deficita. U. godišnje posjeti o. 2,3 mil. stranih gostiju, većinom iz Argentine i Brazila. Najvažnija turist. regija tzv. Urugvajska rivijera oko zaljeva Río de la Plate između Punte del Este i Montevidea, gdje se nalazi niz ljetovališta (Altántida, Piriápolis, Moldonado). Na SZ je više termalnih lječilišta (Termas de Guaviyú, Termas de Daymán). Vanjskotrgovinska bilanca U. varira ovisno o cijenama poljoprivr. proizvoda na svj. tržištu i stanju u regiji. Gl. vanjskotrgovinski partneri: Brazil, Argentina, SAD, Kina, Paragvaj, Njemačka, Rusija, Venezuela.
BNP (2006): 14,5 mlrd. USD
Udio BNP-a po sektorima (2006): poljoprivreda 9%, industrija 34%, usluge 57%
Udio zaposlenih po sektorima (2006): poljoprivreda 14%, industrija 16%, usluge 70%
Nezaposlenih (2006): 10,8%
Inflacija (2006): 6,5%
Realan rast gospodarstva (2006): 7%
Uvoz (2006): 4,5 mlrd. USD
Izvoz (2006): 4 mlrd. USD
Povijest

Montevideo, zgrada parlamenta

Montevideo, spomenik La Carreta
Prije eur. kolonizacije stanovništvo su činila različita indijanska plemena lovaca, od kojih je najpoznatije Charrua. Prvi Europljani došli su na područje U. poč. XVI. st. Prodor kolonizatora tekao je sporo zbog nedostatka izvora srebra i zlata, te žestoka otpora Indijanaca. Smješten između španj. Argentine i port. Brazila, uskoro je postao poprište sukoba dviju kolon. sila. Konačnu su pobjedu odnijeli Španjolci i nazvali područje Banda Oriental priključivši ga vicekraljevini Río de la Plate. God. 1603. uvode stočarstvo koje postaje temelj gospodarstva. Prvu trajnu naseobinu osnivaju tek 1624. u Sorianu na Río Negru. Budući gl. grad Montevideo osnovan je poč. XVIII. st. i bio je značajno voj. središte španj. kolon. vlasti. Prir. luka omogućila je brzo razvijanje grada kao trg. središta koje ubrzo počinje konkurirati Buenos Airesu. U brit.-španj. ratu za prevlast, Montevideo je nekoliko mjeseci bio pod brit. okupacijom (1807). God. 1808. izbio je ustanak protiv španj. vladavine. Tijekom pokreta za oslobođenje od eur. vlasti oko teritorija U. spore se novonastale države Brazil i Argentina. Brazil priključuje područje U. 1821. pod imenom Provincia Cisplatina. Nakon pobune 1825. U. je izborio neovisnost, potvrđenu mirovnim ugovorom 1828. Indijanci Charrua desetkovani su tijekom kolon. vlasti. Taj je proces kulminirao nakon proglašenja neovisnosti. Vojska pod vodstvom generala Fructuosa Rivere, prvoga predsj. U., izvršila je 1831. masakr kraj Salsipuedesa. Nakon toga su Charrue raspršeni, a njihova je kultura prestala postojati. Drugu pol. XIX. i prva desetljeća XX. st. obilježilo je useljivanje eur. stanovništva, ponajviše iz Italije. Polit. i gosp. uspon, praćen razvojem sustava soc. zaštite, zabilježio je U. za predsjednika → Joséa Batllea y Ordóñeza. Zbog stabilne demokracije i razvijenoga soc. sustava, U. je prozvan “Švicarska Lat. Amerike”. Gospodarstvo se temelji na izvozu poljoprivr. proizvoda, a blagostanje su zbog pojačanog izvoza donijela razdoblja dvaju svjetskih ratova. Pad cijena poljoprivr. proizvoda na svj. tržištu nakon II. svj. rata prouzročio je probleme u gospodarstvu i društvu. Sustav soc. zaštite raspao se u 1960-ima što je dovelo do krize polit. sustava. Nasilne nerede predvodio je komunistički orijentirani pokret urbane gerile (tupamarosi). Vlada nije uspjela zaustaviti nerede represivnim mjerama, pa je 1973. vlast u zemlji preuzela vojska. Demokratski sustav ponovno je uspostavljen 1984. kada je na izborima pobijedio Julio María Sanguinetti (ponovno predsjednik od 1995. do 2000). Demokratskim i gospodarskim reformama uspio je donekle stabilizirati zemlju. Od 1990. do 1995. na čelu države bio je Luis Alberto Lacalle, zatim do 2000. Julio María Sanguinetti, pa do 2005. Jorge Battle, te do 2010. Tabaré Vázquez. On je proveo velike socijalne, obrazovne i zdravstvene reforme i smanjio siromaštvo. Od 2010. do 2015. predsjednik je bio José Mujica, a od 2015. ponovno Tabaré Vázquez

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: