Leksikografski zavod Miroslav Krleža, zgrada
Leksikografski zavod Miroslav Krleža, središnji hrvatski leksikografski institut i najveći izdavač leksikografskih djela u Hrvatskoj. Utemeljen 1950. u Zagrebu, od 1962. Jugoslavenski leksikografski zavod (JLZ), od 1991. djeluje pod sadašnjim nazivom kao “javna ustanova u djelatnosti leksikografije i enciklopedike od osobitog interesa za Republiku Hrvatsku”. Nastala na zasadama (nedovršene) Hrvatske enciklopedije (glavni urednik Mate Ujević, 5 svezaka, 1941–45), na inicijativu M. Krleže koji je, uz Ujevića kao pomoćnika, okupio i niz drugih istaknutih enciklopedista, često i politički marginaliziranih najkvalitetnijih stručnjaka i intelektualaca (od starijih Kruno Krstić, Mirko Šeper, Ante Šercer, Mirko Dražen Grmek, Petar Mardešić, Rikard Podhorsky, Oto Oppitz i dr., poslije Tomislav Ladan, Trpimir Macan, Josip Šentija i dr.). Izdavanjem Jugoslavenske enciklopedije (8 svezaka, 1955–71) osiguran je povlašten institucionalni status, a djelo je i osim ideoloških i drugih ograničenja vremena, očuvalo pretežno visoke leksikografske standarde (raspadom Jugoslavije II. izdanje ostaje nedovršeno). Poseban uspjeh predstavljala je Pomorska enciklopedija (8 svezaka, 1954–64), jedna od prvih takvih enciklopedija u svijetu. Značajne su (poslije i obnavljane) stručne i posebne enciklopedije i leksikoni (medicine, likovnih umjetnosti, glazbe, šumarstva, poljoprivrede, tehnike, filma, religije i dr.), te visoko nakladna Opća enciklopedija, koja je od 1955. doživjela više izdanja (glavni urednici M. Krleža, Marko Kostrenčić, J. Šentija); od 1999. izlazi kao Hrvatska enciklopedija (glavni urednici Dalibor Brozović, August Kovačec, Slaven Ravlić). Uz mnogobrojne edicije, leksikone, rječnike, atlase i dr., ističu se Osmojezični enciklopedijski rječnik (glavni urednik T. Ladan), te kao jedno od temeljnih izdanja, Hrvatski biografski leksikon – HBL (glavni urednici Nikica Kolumbić, Aleksandar Stipčević, T. Macan).