karte za igranje, francuske – Piatnik, Beč
karte za igranje, zagrebačke “Dvorane”
karte za igranje, mađarske – Piatnik, Beč
karte za igranje (od grč. hartes i lat. charta list papira), igraće karte; listići tvrda i elastična papira pačetvorinasta oblika; s jedne strane ukrašeni obojenim znakovima ili likovima, s druge, na poleđini, jednoličnim šarama. Služe za igranje i gatanje od X. st. u Kini, a na Zapadu se prvi put spominju 1299. Tijekom XIV. st. proširene su i popularne u Italiji, Njemačkoj, Švicarskoj, Francuskoj i dr. Srednjovj. karte oslikavane su ručno, a uporabom bakropisa i bakroreza od XV. st. proizvodnja se povećala. Postoji nekoliko tipova karata: francuske (i slične njemačke) u četiri serije s figuralnim i jediničnim znakovima u dvije boje, talijanske i španjolske karte također u četiri serije s nešto kompliciranijim znakovima, proširene ugl. u mediteranskim zemljama i Južnoj Americi. U slikarstvu XVII. st. prizori kartaša u krčmama omiljena su tema (A. Brower, A. van Ostede, D. Teniers ml.), a u XIX. st. P. Cézannea.