heteronomija (grč.), određenost prema zakonima koji nisu vlastiti; suprotno od autonomije. Za razliku od autonomnog morala, Kant naziva heteronomnim moralom onaj moral koji motive, ciljeve i principe djelovanja nalazi izvan umne volje, a u sferi prirodnog (kauzaliteta), iskustvenog, u osjećajima, strastima, materijalnom dobru, potrebama, sreći, religiji, Bogu itd. kao materiji htijenja.