lingvistička geografija ili dijalekatna geografija

lingvistička geografija ili dijalekatna geografija, jezikoslovna disciplina koja proučava raširenost jezičnih pojava na nekom prostoru da bi se iz takvih podataka moglo vidjeti kako su se provodile jezične mijene i razvoj. Građa prikupljena na terenu prikazuje se na kartama i u jezičnim atlasima. Prve takve karte objavio je, za njemački, G. Wenkler (1881). Osnivač l. g. jest J. Gilliéron, koji je 1897–1901. skupljao građu za jezični atlas Francuske (objavljuje se od 1902). Za l. g. hrvatskoga jezika veliki su doprinosi P. Skoka te za hrvatske romanizme V. Vinje (posebno Jadranska fauna, 1986); radi se na Europskom lingvističkom atlasu i Općeslavenskom lingvističkom atlasu (D. Brozović i dr.) te na Hrvatskom jezičnom atlasu.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: