mehanička glazbala, glazbena kutija
mehanička glazbala, naprave za izvođenje glazbe bez izvođača, s pomoću posebnih mehanizama. Bilo ih je već u starom vijeku (Heron Aleksandrijski u ←II. st. konstruirao je mehan. udaraljke). M. g. sastoje se od proizvoditelja zvuka (svirale, čelični jezičci, udaraljke) i mehanizma koji ih aktivira. Najvažniji dio je matrica koja aktivira zvučna tijela izravno ili posebnom mehanikom. Brojni su tipovi m. g., većinom su aerofona, pa oni s čeličnim “češljem”, zatim kordofona (klavirski orkestrioni u XIX. st.) nadopunjeni raznim udaraljkama (bubnjevi, trokutići, činele). U XIX. st. počelo je snimanje matrica s pomoću elektromagnetizma. Pronalaskom fonografa (1877), a potom gramofona i magnetofona, prestalo je zanimanje za m. g., premda ni do danas nije potpuno iščezlo.