Nabokov, Vladimir, Vladimirovič

Vladimir Vladimirovič Nabokov
Nabokov, Vladimir, Vladimirovič, ruski i američki književnik (Sankt Peterburg, 22. IV. 1899 – Montreux, 2. VII. 1977). S obitelji emigrirao 1919. u Berlin, poslije u Englesku, gdje je studirao zoologiju i književnost, živio u Berlinu i Parizu, od 1940. do 1960. u SAD-u, gdje je ostvario sveučilišnu karijeru. Od 1960. živio u Švicarskoj. Objavljivao na ruskom jeziku pod pseudonimom Vladimir Sirin, na engleski preveo niz djela ruske književnosti (na primjer Evgenij Onjegin). Na engleskom objavljuje od 1941. prozu i esejistiku. Svjetski uspjeh postiže romanom Lolita (1955), isprva zabranjenim zbog navodne pornografije. Zbog složenih struktura i jezičnih igara u tekstu smatra se pretečom postmodernizma, posebno romani Blijeda vatra (1962) i Ada (1969). Uspoređuju ga s Borgesom i Joyceom. Odličan esejist (studija o N. V. Gogolju) i autor autobiografske proze (Govori, sjećanje, 1966). Stekao je ugled i proučavanjem leptira. Bavio se i problemskim šahom. Važnija djela: Mašenjka, 1926; Lužinova obrana, 1928; Poziv na smaknuće, 1938; Druge obale, 1954; Stvarni život Sebastijana Knighta, 1941; U znaku nezakonito rođenih (Bend Sinister), 1947; Pnin, 1957. i dr.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: