Novak, Slobodan Prosperov, hrvatski povjesničar književnosti (Beograd, 11. IV. 1951). Diplomirao komparativnu književnost i anglistiku (1973) i doktorirao (1978) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je bio profesor starije hrvatske književnosti. Predavač i u inozemstvu (Rim, Yale) i na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Urednik više književnih časopisa (Vijenac, Most i dr.). Bavi se i teatrologijom, pokrenuo multimedijske projekte (Ecce homo; Gundulićev san i dr.). Objavio knjige eseja o starijim i suvremenim kulturnim pojavama i ličnostima, te uz nedovršen šestosveščani projekt Povijest hrvatske književnosti (tri sveska do 1999), objelodanio istoimeni sintezni prikaz (2003). Ostala djela: Dubrovački eseji i zapisi (1975), Teatar u Dubrovniku prije Marina Držića (1977), Vučistrah i dubrovačka tragikomedija (1979), Zašto se Euridika osvrnula (1981), Planeta Držić (1984), Kad su đavli voljeli hrvatski (1988), Hrvatski pluskvamperfekt (1991), Figure straha (1994), Vježbanje renesanse (2008), Slaveni u renesansi (2009).