romanca ili romansa (franc. iz španj.) 1. Umj. ili pučka popijevka s kraja XV. st. u Španjojskoj. Prema stihovima pjesničkih romanci epskih sadržaja, skladana obično za 2 ili 3 glasa, ili s tradic. pučkim napjevima, oblikovana kao popijevka u kiticama s pripjevom uz instrum. pratnju s uvodom i međuigrama. Epski su sadržaji poslije nadopunjeni ljubavnim, idiličnim, pa i satiričnim stihovima. Idućih stoljeća proširila se i kao nar. popijevka sačuvala u Maroku, Grčkoj i na Bliskom istoku, a utjecala je i na stvaranje sličnih popijevki u Francuskoj i Njemačkoj. U Francuskoj se izraz r. katkad upotrebljava za epske chansone truvera iz XII. i XIII. st., a r. u Francuskoj i Rusiji za osjećajne, čuvstvene skladbe za glas oblikovno između popijevke i arije. 2. Instrum. stavak slobodnog oblika lirske naravi uveden sred. XVIII. st. kao samostalna minijatura za solistički instrument (violina uz klavir, klavir) ili uz orkestar kao stavak neke cikličke skladbe (simfonija, koncert). 3. Lirsko-epska knjiž. forma pretežno vedrijeg, ljubavnog sadržaja.