dravidski jezici, jezična porodica s više od 20 jezika, dijele se na sjeverozapadne, sjeveroistočne, gondvanske, središnje, jugoistočne, jugozapadne i južne. Sjeverozapadni je jezik samo jedan: brahui (u Pakistanu, Afganistanu i Iranu, ukupno oko 500 000 govornika; književnost postoji barem 3 stoljeća). Sjeveroistočni jezici jesu kuruh (1,2 milijuna govornika u Biharu, Orisi, Asamu i Zapadnom Bengalu) i malto (oko 100 000, u Biharu i Nepalu). Gondvanski su jezici kui (500 000) i kuvi (200 000, oba u Orisi i Andhra Pradešu), pengo (u Orisi), konda (oko 15 000 u Orisi), gondi (2 milijuna, u Madhja Pradešu i drugim državama) i manda (Kalahandi, Orisa). Središnji su jezici gadaba (40 000, Orisa), pardži (110 000, Madhja Pradeš), najki (1500, Čanda i Maharaštra), kolami (70 000, Andhra Pradeš). Jugoistočni je jezik telugu, s više od 65 milijuna govornika (Andhra Pradeš i drugdje, u iseljeništvu u jugoistočnoj Aziji); najstariji je teluški natpis iz 633. godine, prijevodna je književnost iz XI–XIV. stoljeća, izvorna od XIV. do XVI. stoljeća. Jugozapadnim jezicima pripadaju koraga i belari (u Majsuru, svaki s oko 1000 govornika) te tulu (1 milijun, u Majsuru). Južnodravidski jezici jesu kuruba (1000), kota (1000), kodagu (100 000), toda (do 1000), kuru (100 000, u Andhra Pradešu, Tamil Naduu i Majsuru), kanada (45 milijuna, u Majsuru, gdje je i državni jezik; epigrafski tekstovi iz sredine V. stoljeća, književni tekstovi od IX. stoljeća), malajalam (40 milijuna, u Kerali, gdje je i državni jezik; najstariji sačuvani epigrafski zapisi iz X. stoljeća, najstariji književni tekstovi iz XIII–XIV. stoljeća), tamil (oko 70 milijuna govornika – u Tamil Naduu i na sjeveru Šrilanke – tamo oko 3,5 milijuna – te u iseljeništvu u jugoistočnoj Aziji, Južnoj Africi, Gvajani, na Fidžiju i drugdje; najstariji su epigrafski tekstovi s početka nove ere, najstarija sačuvana književna djela iz II–III. stoljeća). Pisma dravidskih pismenih jezika nastala su od starijih južnoindijskih pisama. Dravidski se jezik počeo dijeliti u ←IV–←III. tisućljeću. Izgleda da su pradravidsku jezgru činila plemena kojima su potomci današnji Tamili: s vremenom su se odvajale druge grupe, dok se jezgra pomicala prema jugu Indijskoga potkontinenta. Tamilski jezik i jest veoma arhaičan i znatno bliži pradravidskom stanju nego drugi jezici. Čini se da je jezik mnogobrojnih veoma kratkih tekstova (pisanih posebnim vlastitim slogovnim pismom) harapske i mohendžodarske (indske) kulture, protoindski, iz ←III–←II. tisućljeća, bio najvjerojatnije dravidski. Izgleda da je dravidskim jezicima srodan → elamski.