Guangzhou

Guangzhou (prema W.-G. Kuangchou), prema engl. Canton, u hrvatskom uobičajeno Kanton, gl. grad provincije Guangdong u juž. Kini; 3 244 900 st., metropolitansko područje 5 651 200 st. Uz Hong Kong (Xianggang) vodeće gosp. središte juž. Kine. Glavnina grada leži na sjev. obali estuarijskog rukava Zhu Jiang (Biserna rijeka), oko 145 km od otvorenog Južnokin. mora, na spojnici riječnih i morskih putova; dobre želj. i cest. veze sa zaleđem. Suvr. luka Huangpui i industrijalizacija od 1950-ih. Prehr. ind. (os. proizvodnja šećera), tekst., kem., građev. ind., strojogradnja i automob. ind., brodogradnja, elektronika, pirotehnika, proizvodnja papira, tiskarstvo. Tradic. obrti (izrađevine od bjelokosti, žada, porculana, papira, bambusa). Važno kin. trg. središte (nosi naziv vrata Kine kao prva kin. luka otvorena za trg. veze s inozemstvom), svjetski važan međunar. velesajam (od 1956), financ. ustanove. Među najvažnijim obraz. i kult. središtima Kine; sveučilišta Zhongshan (1924) i Chinan, visoke škole, knjižnice (uključujući sveuč. knjižnicu Sun Yat-sen, jednu od najvećih u Kini), muzejsko-galerijske ustanove. Međunar. sajam cvijeća, čuvena kantonska kuhinja. Stara grad. jezgra tvori s okolnim četvrtima jedinstveno grad. područje od 1920-ih kada su porušene 14 km duge grad. zidine. Brojni građani žive na riječnim brodicama, živ promet kanalima. Od znamenitosti ističu se budistički hram Liu-jung Ssu (V. st.) s pagodom, džamija Huai-sheng (iz 627, smatra se najstarijom u Kini), stražarska kula i hram (danas Institut seljačkog pokreta) iz dinastije Ming, riječni otok Sha Mian – nekadašnja rezidencijalna četvrt brit. i franc. trgovaca, rimokat. katedrala (1860), gl. grad. park s umjetnim jezerima i pagodom (1380, danas grad. muzej), memorijalni centar Sun Yat-sena (1931). Turizam. Međunar. zračna luka. U ranoj kin. povijesti utvrđeni grad manje važnosti. U Kin. Carstvo uključen ←222. za dinastije Qin, potom u samostalnoj državi Nan Yue koju anektira dinastija Han ←111. napreduje kao trg. grad koji posjećuju arap. i hinduski trgovci. Postaje važan za dinastije Ming (1368–1644); starije grad. jezgre se objedinjuju i grade vanjske zidine 1535. koje obuhvaćaju trg. četvrt uz rijeku. Od poč. XVI. st. dolaze port. trgovci, slijede drugi eur. narodi. Već 1685. Brit. Istočnoindij. kompanija dobiva pravo na otvaranje svoje trg. ispostave; tijekom XVIII. st. svoje trg. ispostave dobivaju Francuzi, Nizozemci, Amerikanci i dr. Osim Macaua, ostaje jedina luka otvorena stranim trgovcima prije 1842. Kin. trgovinska ograničenja i otpor ilegalnoj trgovini opijumom dovode do I. opijumskog rata (1839–42) koji završava kin. porazom. G. se spasio od uništenja plaćanjem velike otkupnine. Mirovni ugovor s Britancima u Nanjingu (1842) prisilio je Kinu da otvori G. neograničenoj trgovini; to je ipak ostvareno tek nakon II. opijumskog rata u kojem su anglo-franc. snage pobijedile kineske (1856), G. je bio okupiran do 1861, a otok Sha Mian postaje anglo-franc. koncesija (1859–1946). Gosp. uspon znatno je usporen razvojem → Hong Konga te polit. potresima. U gradu je bilo mnogo pristaša Tajpeškog ustanka (1850–64) čiji je vođa Hong Xiuquan rođen u predgrađu Guangzhoua. G. je bio žarište Kin. revolucije (sjedište kin. revoluc. vlade 1925–26); tu je Sun Yat-sen pokrenuo Kantonski ustanak 1911, osnovao Kuomintang 1912, kao predsj. vlade juž. Kine 1917. proglasio neovisnu republiku Kinu i odavde 1926. krenuo na vojni pohod za ujedinjene Kine. God. 1912. stvorene su i prve organizacije kin. komunist. partije. Nakon uspona Čang Kaj-šeka u G. je komunist. partija podigla 1927. ustanak poznat kao Kantonska komuna, koja je slomljena iste godine. Stradao za jap. okupacije 1938–45. Oporavak grada počinje nakon pobjede komunista 1949.