renesansa u likovnim umjetnostima

renesansa, N. Božidarević Sv. Martin i prosjak, detalj poliptiha, Dubrovnik, crkva na Dančama

renesansa, Nikola Firentinac i A. Aleši, kapela Blaženog Ivana Trogirskog, Trogir, katedrala

renesansa, Rafaelo Zaruke Marijine, Milano, Pinacoteca di Brera

renesansa, Michelangelo Buonarroti Pobjeda

renesansa, I. Duknović Putto
renesansa u likovnim umjetnostima, stil koji se razvio u Italiji o. 1420. (rana r. ili quattrocento, kojoj su utrli put neki majstori trecenta, npr. Giotto) dosegnuvši vrhunac o. 1500 (visoka renesansa – cinquecento) i trajavši do manirizma o. 1530. Iz Italije se o. 1500. proširila po cijeloj Europi. Graditeljstvo rane renesanse preuzelo je elemente antike (bačvasti svod, polukružni lukovi, pilastri i dr.), a njihovom primjenom podižu se monumentalne i harmonične građevine – palače, vile, utvrde (F. Brunelleschi, L. B. Alberti, A. Palladio) i simetrični sakralni prostori nadsvođeni sred. kupolom (D. Bramante, Michelangelo). U graditeljstvu sjev. Europe prevladava izgradnja svjetovnih građevina (dvorci, grad. vijećnice, palače), a u Španjolskoj se u XVI. st. formirao renesansni stil bez dekorativnih elemenata (J. de Herrera). U kiparstvu ljudski se lik osamostaljuje; pojavljuju se prvi konjanički spomenici nakon antike (Donatello, A. dell Verrocchio), a kao i u slikarstvu pojavljuju se gole figure (Donatello, A. Rossellino, Michelangelo) i portret (D. da Settignano, B. da Maiano i Franjo Laurana Vranjanin). U Njemačkoj se o. 1500. u kasnogot. modelaciji ljudskoga lika navješćuju nova renesansna shvaćanja (V. Stoss i T. Riemenschneider). U slikarstvu je najvažnija uporaba perspektive koja je omogućila realistički prikaz dubine prostora (Masaccio, koji je stvorio i prve realistične aktove). Uz bibl. tematiku slikaju se i mitol. kompozicije (S. Botticelli), sakralne scene smještaju se u suvr. ambijent (D. Ghirlandaio, B. Gozzoli) i više se pozornosti posvećuje mrtvim prirodama i prikazima krajolika. U Nizozemskoj i Njemačkoj u okviru kasnogot. realističkoga slikarstva javljaju se renesansni elementi (braća van Ayck, K. Witz). Vrhunac renesansnoga stvaralaštva su djela P. della Francesca, Leonarda da Vincija, A. Mantegne, Rafaela, Michelangela, Giorgionea, Tiziana, A. Dürera, M. Grünewalda, H. Holbeina ml. i L. Cranacha. Procvat umj. obrta, posebice izrada luksusnih i predmeta svakodnevne uporabe, prisutan je u svim eur. zemljama (u keramici fajansa i majolika; u obradi drva intarzija). U zlatarstvu visoke umj. domete postigli su B. Cellini. U doba renesanse djelovali su u inozemstvu slikari iz hrv. krajeva A. Medulić, J. Klović, Lucijan i Franjo Laurana Vranjanin. U Hrvatskoj su gl. predstavnici renesanse A. Aleši, Juraj Dalmatinac, Nikola Firentinac, I. Duknović, N. Božidarević, M. Hamzić.