Šentija, Josip, hrvatski publicist i leksikograf (Brnaze, kraj Sinja, 15. III. 1931). Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Započeo kao novinar, pisao za Slobodnu Dalmaciju i dr. Na RTV Zagreb od 1951; direktor Radio Zagreba (1962–67), poslije dopisnik iz Rima; svojim vanjsko-političkim komentarima podiže onodobne žurnalističke standarde. Suprotstavio se političkoj kampanji protiv → Deklaracije o jeziku (1967); istaknut u demokratskim zbivanjima u vrijeme → hrvatskoga proljeća (1971). Politički žigosan, od 1972. na poziv M. Krleže radi u Jugoslavenskom leksikografskom zavodu; glavni je urednik III. izdanja Opće enciklopedije (1977–88). Sudionik demokratskih promjena, među osnivačima i prvi ravnatelj → HINA-e (1990). Kraće vrijeme savjetnik predsjednika RH (1991), poslije čega se ponovno bavi publicistikom. Uređivao i druga leksikografska djela (Veliki školski leksikon, 2003), surađivao u časopisima (Most, Gordogan i dr.) i zbornicima, pretežno prilozima na suvremene političke teme. Prevodi s engleskog i talijanskog jezika. Važnija djela: S Krležom poslije ’71.: zapisi iz leksikografskog rokovnika, 2000. (dopunjeno izdanje 2011); Ako Hrvatske bude: zapisi iz onih godina, 2005; Razgovori s Mikom Tripalom o hrvatskom proljeću, 2005; Jedna hrvatska sudbina, 2007; Skandinavizacija Balkana – helvetizacija BiH, 2008. i dr.