Epikur iz Sam(os)a
Epikur iz Sam(os)a (grč. Epikouros), grč. filozof (Sam/os/, ←341 – Atena, ←270). Demokritov sljedbenik; u Ateni osnovao školu. Ciljem filozofije smatra čovjekovu sreću koja se postiže poznavanjem prir. zakona, čime se čovjek oslobađa straha od bogova. Smatra da bogovi postoje, ali nemaju utjecaja na čovjeka i prirodu. E. je materijalist: svemir i raznolikost prir. pojava rezultat su mehan. kretanja materijalnih čestica, atoma u praznom prostoru. Kretanje je nužno, ali i slučajno, i tu E. odstupa od Demokritova fatalizma. U etici postavlja uz pojam nužnosti i pojam slobode. Njegovi sljedbenici vulgarizirali su njegove ideje odbacivši potrebu proučavanja prir. zakona, pa se danas izraz “epikurejac” koristi kao oznaka za čovjeka kojemu je životni ideal osjetilno uživanje. Od oko 300 djela sačuvala su se samo tri pisma i zbirka izreka (Glavne misli) koje nisu sve njegove. Najbolji prikaz Epikurove filozofije postoji u djelu rim. epikurejca Lukrecija Kara: O prirodi.