Arnold iz Brescie (latinski: Arnaldus Brisiensis), teolog i vođa vjerskog pokreta (Brescia, potkraj XI. stoljeća – Rim, 1155). Augustinac, prior samostana u Bresci, postaje poznat svojim propovijedima protiv papinske svjetovne vlasti, osobito u vrijeme crkvenog raskola za pape Inocenta II. i protupape Anakleta II. (1130–38). Prognan 1139; u Parizu sudjeluje na strani Abélarda u polemici koju je vodio s Bernardom iz Clairvauxa. Crkveni sabor u Sensu osuđuje Arnolda i Abélarda, te zbog toga Arnold odlazi u Švicarsku gdje djeluje kao učitelj. Protjeran odande, dolazi 1145. u Rim i sudjeluje u ustanku rimskih građana. Isključen iz Crkve 1148, a kada je car Friedrich Barbarossa zauzeo Rim, Arnold je uhvaćen i predan papi Hadrijanu IV., koji ga dade objesiti i spaliti, a pepeo baciti u Tiber. Arnoldovi pristaše (arnoldisti) poslije su se u sjevernoj Italiji spojili s katarima.