antinomija (grčki) 1. filoz Sukob između dvije protuslovne tvrdnje; izraz uveo Immanuel Kant u Kritici čistog uma određujući ga kao proturječje u koje čisti um zapada sa samim sobom ako pitanje o cjelini svijeta pokušava riješiti u smislu dogmatske metafizike. 2. log U teoriji skupova antinomija skupa; otkrio ju je Bertrand Russell (Russellov paradoks – može li jedan skup svih skupova, što ne sadrže same sebe, sadržavati samoga sebe?). 3. prav Protuslovlje između pravnih normi istoga pravnog sustava; jedan te isti zakon ili stavak može se opravdano tumačiti u dva proturječna značenja. 4. mat Situacija kada se dokazuju dva međusobno isključujuća suda, od kojih svaki ima prividno jednaku dokaznu snagu.