Aralica, Ivan, hrvatski književnik (Promina, 10. IX. 1930). U ranijim djelima piše socijalnu prozu prikazujući poslijeratni kontekst (Svemu ima vrijeme, 1967; A primjer se zvao Ladina, 1969; Filip, 1970). Poslije postiže čitateljsku popularnost romanima s povijesnim motivima, smještajući radnju u prostor Dalmatinske zagore (Konjanik, 1971; Opsjene paklenih crteža, 1977; Psi u trgovištu, 1979; Put bez sna, 1982; Duše robova, 1984; Graditelj svratišta, 1986). Potkraj 1980-ih vraća se temi odnosa pojedinca i represivnog sustava u djelima Okvir za mržnju (1987) i Tajna sarmatskog orla (1989). U devedesetima politički aktivan; objavljuje domoljubni roman Majka Marija (1992) i političke napise u knjigama Zadah ocvalog imperija (1991) i Sokak triju ruža (1992). Redoviti član HAZU. Ostala djela: Fukara; Svetinka; Ambra; Puž; Mentalni komunist; Balade o šiblju i vodama; Sunce; Runolist; Smrad trulih lešina; Bunar na turskoj granici.