arhiv

arhiv (latinski: archivum pismohrana), ustanova u kojoj se po pravilu trajno čuva, stručno obrađuje i daje na korištenje arhivska građa. U prošlosti se nazivom arhiv označivala cjelina dokumentarnog materijala nastala radom svakoga pojedinog državnog organa, organizacije, ustanove, obitelji ili pojedinca. Potkraj XVIII. stoljeća počinje proces stvaranja posebnih, samostalnih arhivskih ustanova – arhiva. Prema obuhvatu građe koju čuvaju, arhivi se mogu podijeliti na regionalne i nacionalne, a prema vrsti građe na arhive općeg tipa, koji vode brigu o cjelokupnoj građi na svojim arhivskim područjima, i specijalne arhive koji čuvaju pojedinu vrstu građe (diplomatski, vojni, privredni, filmski, glazbeni i sl.). Ostaci najstarijih arhiva knjižnica otkriveni su u velikim sumerskim gradovima Lagašu, Uru, Uruku, Nippuru, a glinene pločice s tekstovima poslovnog, državnog ili administrativnog značaja čuvale su se u posebnim prostorijama u okviru hramova, kraljevskih palača ili škola. I Grci i Rimljani svoje su javne spise čuvali u hramovima; u srednjem vijeku arhivska se građa čuva najčešće u crkvama i samostanima, a od Francuske revolucije postupno sve države osnivaju svoje državne arhive. Kod nas je prvi arhiv državnog značaja osnovan u Zadru 1624. za tadašnju mletačku Dalmaciju i Albaniju, a 1643. prema zaključku Hrvatskoga sabora izrađena je škrinja privilegija za pohranu zemaljskih isprava, zakona i povlastica koja se čuvala kod Zagrebačkog kaptola; godine 1744. izabran je prvi zemaljski arhivar, Ladislav Kiraly. Bio je to začetak Državnoga arhiva Hrvatske, osnovanog 1774. U Republici Hrvatskoj danas djeluje 12 regionalnih arhiva te Hrvatski državni arhiv kao središnji arhiv.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: