Avari ili Obri, mongolski nomadi srednje Azije; naseljeni prije IV. stoljeća u Pobajkalju. Obitavali su u plemenskom savezu na području od Koreje do planina Tien Shana i srednje Azije. U VI. stoljeću pobjeđuju ih altajski Turci; dio Avara polazi tragom → Huna i oko 558. dolazi do područja kavkavskih Alana. Iako im bizantski carevi nisu dopuštali naseljavanje u Dobrudži, Avari su se učvrstili na širem području od Azovskog mora do Šleske, pokorivši pritom Hune, bugarska plemena i slavenske Ante u Zakarpaću. Njihov prodor u srednje Podunavlje zaustavili su Franci, a nakon seobe Langobarda u Italiju (568) postaju gospodari Panonske nizine (582. zauzimaju Srijem). Istodobno se ustrojava avarsko-slavenski plemenski savez koji ratuje protiv → Franaka, Bavaraca, Langobarda i Romana, a krajem VI. i početkom VII. stoljeća obnavljaju sukobe s Bizantom. Tijekom VII. stoljeća većina slavenskih plemena oslobađa se avarske prevlasti i istupa iz saveza. Kao saveznici Bizanta, → Hrvati u ratu s Avarima zauzimaju današnju Hrvatsku i ondje se naseljavaju. Nakon neuspjele opsade Carigrada (626) slabi avarska moć te se njihov utjecaj ograničava samo na Panoniju. Tijekom druge polovice VII. i u VIII. stoljeću još traju učestali ratovi Avara s Bavarcima i Francima. Avarski kaganat kao zasebnu političku jedinicu konačno je uništio → Karlo Veliki (802), u čijim su postrojbama sudjelovali kao franački saveznici i Hrvati (knez Vojnomir). Ostaci Avara zadržali su se do X. stoljeća na području Like te oko današnjega Győra u Mađarskoj. O njihovoj prisutnosti i materijalnoj kulturi svjedoče zapisi onodobnih kroničara i arheološki nalazi.