Baudouin de Courtenay, Jan Niecisław Ignacy

Baudouin de Courtenay, Jan Niecisław Ignacy (u Rusiji znan kao Ivan Aleksandrovič Boduen de Kurtene), poljski jezikoslovac (Radzymin, 13. III. 1845 – Varšava, 3. XI. 1929). Potječe iz francuske obitelji koja je došla u Poljsku u XVII. stoljeću. Studirao slavistiku u Varšavi, doktorirao 1866, usavršavao se u Pragu, Jeni, Berlinu i Dresdenu. Od 1875. u Rusiji: profesor sveučilištâ u Kazanu (do 1883) i  Dorpatu (1883–93). U Poljskoj  od 1893. do 1900. djeluje na Sveučilištu u Krakovu, iz kojega je morao otići zbog optužbi za panslavizam. Karijeru nastavlja u Sankt Peterburgu (do 1918), a nakon osnivanja Poljske Republike 1918. postaje profesor na Sveučilištu u Varšavi. Bavio se poviješću poljskoga jezika (O drevnepol’skom jazyke do XIV-ogo stoletija, 1870), proučavao je slovenski govor u Reziji (Val Resia u sjevernoj Italiji) i moliškohrvatski. U općoj lingvistici u nekim zamislima u fonologiji preteča je → Ferdinanda de Saussurea, Nikolaja Sergejeviča Trubeckog i → Romana Osipoviča Jakobsona (teorija fonema: Pokušaj teorije fonetskih alternacija, 1894). Bavio se općom lingvistikom, slavenskom poredbenom gramatikom, poviješću jezika, dječjim jezikom i dr. Osnivač kazanjske i suosnivač petrogradske filološke škole.