Koreja, Demokratska Narodna Republika

Službeni naziv: Demokratska Narodna Republika Koreja (ili Sjeverna Koreja), Choson Minchuchuui Inmin Konghuaguk
Površina: 122 762 km2
Stanovništvo : 24 052 231 (183 stanovnika/km2); 61% gradsko
Glavni grad Pjongjang/P’yongyang, 2 811 500 stanovnika
Upravna podjela 9 provincija (do) i 2 izravno upravljana grada (chik’alshi)
Službeni jezik korejski
Valuta won (KPW) = 100 chona
Koreja, Demokratska Narodna Republika, država u Istočnoj Aziji, na sjevernom dijelu Korejskog poluotoka, graniči s Republikom Korejom na jugu, Kinom na sjeveru i Rusijom na krajnjem sjeveroistoku; izlazi na Japansko (ili Istočno) i Žuto more. Ima 2495 km morske obale.
Prirodna obilježja
Pjongjang (P’yongyang)
Pjongjang (P’yongyang)
DNR Koreja (ili uobičajeno Sjeverna Koreja) pretežno je planinska zemlja u kojoj nizine zauzimaju tek oko petine ukupne površine. U osnovi se izdvajaju tri gl. cjeline. Najveći dio zemlje zauzima složeni planinski sustav koji čini okosnicu Korejskoga poluotoka, a sastoji se od nekoliko cjelina. Na SI prostire se visočje Kaema, prosj. visine malo iznad 1000 m, s kojega se, na kin. granici, uzdiže Paektu-san/Baekdusan (2744 m), najviši vrh zemlje i cijeloga Korejskoga poluotoka. To je ugasli vulkan u čijem je krateru nastalo jezero. Prema J, sred. dijelom zemlje pruža se gorje Nangnim koje u Sjev. Koreji oblikuje gl. razvodnicu Žutog i Japanskog (ili Istočnog) mora. Od njega se prema JZ pružaju gorja Kangnam, j od granice s Kinom i još južnije, paralelno s prethodnim, Myohyang. Prema J nastavljaju se gorja Onjin i Myorak. Od središnjega gorja prema SI pruža se gorje Hamgyong koje doseže visinu od 2541 m (vrh Kwanmo), s ist. strane obrubljuje visočje Kaema i strmo se spušta priobalnoj nizini uz Japansko more. Na krajnjem JI su ogranci gorja Taebaek koje se najvećim dijelom nalazi u Juž. Koreji. Nizinska područja zauzimaju maleni dio površine, ali su demografska i ekon. žarišta zemlje. Na Z su uske i plodne doline koje se pružaju između gorskih hrptova i spajaju u priobalnoj nizini uz Žuto more. Niske brežuljakste zone dijele je u više prostranih uravnjenih područja. Obala je razvedena s mnogobrojnim zaljevima i otocima. Treća cjelina je nizinsko područje uz Jap. more koje je znatno uže, a brežuljkastim područjima još izrazitije razdijeljeno na više manjih nizina. Ist. obala slabije je razvedena, ima samo nekoliko većih zaljeva. Iako se nalazi između dvaju mora, u klimi Koreje snažno se osjećaju kontinentski utjecaji. Oni su najuočljiviji kroz velike godišnje temperaturne amplitude koje gotovo posvuda premašuju 30 °C. Ključni utjecaj na klimu imaju monsunska strujanja. Ljeta su, zbog ljetnog monsuna koji puše s J i JI, topla i vlažna. Sr. srpanjske temp. većinom su između 20 °C (u planinskom području) i 27 °C (u južnijim nizinskim područjima). Zimski monsun, koji puše sa S i SZ donosi većinom suho i vrlo hladno vrijeme. Ipak, zbog prelaska preko Žutog mora, gdje upije nešto vlage, juž. planinskim područjima može donijeti i obilne snježne padaline. Siječanjske temp. su između -6 °C na J i -22 °C u planinskoj unutrašnjosti na S. Bezmrazno razdoblje ovdje traje samo 4 mjeseca. Zbog planinskih lanaca koji je štite od prodora zimskog monsuna te zbog tople Korejske morske struje, istočna obala zimi je za nekoliko stupnjeva toplija od zapadne. Najveći dio zemlje prima o. 1000 mm padalina; sjev. visočja, do kojih dopire oslabljeni ljetni monsun, primaju o. 600 mm, dok povoljno eksponirane padine planina u središnjem dijelu zemlje imaju o. 1500 mm. Povezano sa smjenom monsuna, padaline su tijekom godine raspoređene neravnomjerno, većina ih padne u toplom dijelu godine, najviše od lipnja do kolovoza, kada su moguće i poplave. Planinska unutrašnjost zemlje, posebice u sjev. dijelu, pokrivena je crnogoričnim šumama u kojima prevladavaju jela, smreka i bor. Prir. vegetaciju zap. priobalja činile su miješane i listopadne šume (hrast, lipa, bukva, javor), ali zbog intenzivna krčenja radi dobivanja obradivih površina danas su svedene na nepovezane male površine, većinom u brdskim područjima. U vlažnijim i poplavnim zonama uz rijeke javljaju se vrbe i ritska vegetacija. Šumske površine zauzimaju oko 2/3 površine, ali brza deforestacija dovodi do različitih ekol. problema (erozija, nestanak staništa za neke životinje). Gotovo sve velike korejske rijeke izviru u središnjem planinskom području i teku na Z, prema Žutome moru. Jedina velika rijeka koja teče prema Jap. moru je Tuman’gang (Duman-gang), s 521 km treća korejska rijeka. Izvire u planinskom području na S zemlje, većim dijelom teče kroz uske planinske doline i čini ist. dio granice s Kinom i granicu s Rusijom. Najdulja korejska rijeka je Amnok (poznatija pod kin. nazivom Yalu Jiang), duga o. 790 km. Izvire iz jezera Ch’on u gorju Paektu/Baekdu, teče na JZ i ulijeva se u Korejski zaljev (Žuto more), a čini najveći dio granice Kine i Sjev. Koreje. Važna je za iskorištavanje hidroenergije, kako za Koreju, tako i za kin. Mandžuriju. U sr. toku izgrađena je brana čime je stvoreno usko, ali dugačko umjetno jezero površine 345 km2. U gornjem toku rijeka je vrlo brza, a u donjem spora, sa snažnom sedimentacijom koja sve više otežava plovidbu. Ostale veće rijeke slijeva Žutog mora: Ch’ongch’on, Taedong/Daedong, Chaeryong i Yesong.
Stanovništvo
Sjev. Koreja jedna je od etnički najhomogenijih zemalja svijeta. Gotovo cjelokupno stanovništvo čine Korejci, neznatnu manjinu, niti 1% st., Kinezi i zanemariv broj Japanaca. Služb. jezik je korejski koji se piše posebnim korejskim pismom, koje se u Sjev. Koreji naziva “choson mutcha” i sastoji se od 24 znaka. Za razliku od Juž. Koreje, gdje se koriste i određeni kin. znakovi, u Sjev. Koreji koristi se čisto korejsko pismo. Gustoća naseljenosti dosta je visoka (više od 180 st./km2), ali bitno niža od Japana, Juž. Koreje i ist. dijela Kine, te vrlo neujednačena. Sred. planinsko područje najslabije je naseljeno, ugl. uz riječne doline gdje ima nešto obradive zemlje, a postoji i mogućnost splavarenja drva i ribolov. Ist. priobalje naseljava oko četvrtina st., dok je u zap. priobalju koncentrirano približno polovica. Dijelom je to posljedica planskog razvoja ind. u priobalnim područjima. Nakon rata 1950–53, u kojem su stradali mnogi gradovi, počela je njihova obnova, širenje, pa se povećao udio grad. stanovništva koje danas čini više od 60% ukupnog st. Najveći je glavni grad Pjongjang (P’yongyang) s 2 811 500 stanovnika (aglomeracija 3 255 388). Ostali veći gradovi: Hamhung/Hamheung (840 200), Ch’ongjin/Cheongjin (689 600), Namp’o/Nampo (670 300), Sinuiju/Sinuiju (386 000), Wonsan/Wonsan (355 300) i dr. S obzirom na zatvorenost Koreje i često dvojbene služb. izvještaje, demografski podaci većinom su rezultat procjena. Brz porast st. nakon 1950-ih poslije je usporen i danas je umjeren, o. 12‰ godišnje (prosj. 1980–2002). Većinom je rezultat prir. promjene, umjerene stope rodnosti (o. 18‰) i niske smrtnosti (o. 6‰). Očekivano trajanje života je 62 g. U dobnoj strukturi st. mlađe od 15 g. čini 26%, a stariju od 65 g. samo 6%. Iako su religijske slobode zajamčene ustavom, u stvarnosti ih vlada obeshrabruje. Oko dvije trećine st. izjašnjava se kao nereligiozno. Tradic. šamanizam okuplja o. 12% st., po 2% je budista i kršćana, a više od 10% pripadnici su autohtone monoteističke vjere ch’ondo-gyo , određene kombinacije budizma, konfucijanizma i kršćanstva. Prema služb. podacima nepismenih je samo 1%. Obvezno školovanje traje 10 g. Najveće sveučilište je Kim Il Sung u gl. gradu, osn. 1946.
Gospodarstvo
brana na Zapadnom moru, Nampo
žetva kraj Kaesonga
Podaci o gospodarstvu često su nepouzdani ili zastarjeli i rezultat procjena. Ipak, može se ustvrditi da je Sjev. Koreja gospodarski slabo razvijena zemlja. Gospodarstvo je centralno planirano, ali neefikasno i suočeno s mnogobrojnim problemima (zastarjela tehnologija, niska produktivnost, nedostatak rezervnih dijelova, slabe investicijske mogućnosti…). Od nastanka države promovirana je doktrina samodovoljnosti (džuče) , što je rezultiralo svojevrsnom izolacijom, a trgovinske veze održavane su samo s Kinom, SSSR-om i komunist. zemljama Ist. Europe. Slomom komunizma u Europi, mnoge od tih veza su prekinute, a Koreja se našla u još većoj izolaciji. Manjak mnogih važnih proizvoda uzrokovao je nastanak crnog tržišta s cijenama znatno višima od službenih, što posebno ugrožava neke društv. skupine (umirovljenici, nezaposleni). Veliki troškovi za voj. potrebe i masivan drž. aparat sve jače pritišću slabašno gospodarstvo. Ipak, tijekom 1990-ih, i s početkom normalizacije dviju korejskih država, počinje njihova međusobna trgovina. Procjenjuje se da je BNP po stanovniku 1000 USD, a neke procjene govore samo o. 400 USD. Prema podacima s poč. 1990-ih, primarni sektor u BNP-u sudjeluje s o. 40%, a sekundarni i tercijarni s po 30%. Poljoprivreda je kolektivizirana i također nisko produktivna (manjak obradivih površina, goriva, gnojiva, strojeva) pa je zemlja godinama ugrožena manjkom hrane koji je u pojedinim godinama kritičan, a veća stradanja ublažuje međunar. pomoć. Gl. poljoprivr. kulture su riža i ostale žitarice (kukuruz, pšenica, ječam, proso), krumpir, razl. povrće, voće, soja. U stočarskoj proizvodnji najvažniji je uzgoj svinja, a zatim peradarstvo. Od industr. biljaka najviše se uzgajaju duhan, pamuk, lan i uljana repica. Za prehranu stanovništva važno je ribarstvo. Šume su važno prir. bogatstvo, ali velik dio drva koristi se kao izvor energije. Najintenzivnija, često neracionalna sječa je na primorskim padinama. Rudarstvo je važan sektor gospodarstva jer zemlja raspolaže različitim rudama. Najvažnije su željezna ruda, koja je u nekim nalazištima i visokovrijedna te ugljen. Koreja je među deset najvećih svj. proizvođača kamenog ugljena, a ima i velikih nalazišta smeđega. Nalazišta magnezita smatraju se najvećim na svijetu. Također su važna nalazišta olova, cinka, tungstena, grafita, barita, molibdena, olova, zlata i dr. Hidroenergija daje o. 70% proizvodnje el. struje i jedan je od oslonaca razvoja industrije, koja je u drž. rukama i usmjerena na bazne grane: crnu metalurgiju, strojarsku i kemijsku, a zatim građevinsku i obojenu metalurgiju te radnointenzivnu tekstilnu ind. Većina industr. pogona izgrađena je u priobalnim nekadašnjim malim naseljima koja su izrasla u gradove. Vanjska trgovina je skromna i sporo se povećava, ali se postupno proširuje broj partnera. Gl. uvozni proizvodi su žitarice i druge prehr. namirnice, stoka, strojevi i oprema, nafta, prijevozna sredstva, a izvoze se željezo i čelik te obojeni metali ili njihove rude i poluprerađevine, cement, oružje, tekst. proizvodi. Gl. partneri su Kina, Juž. Koreja, Japan, Tajland, Indija, Njemačka. U prom. sustavu najvažnija je željeznica. Gl. želj. veze vode duž obaju priobalja s odvojcima u doline rijeka ili prema rudarskim područjima sa samo jednom vezom između dviju obala. Cestovni promet slabije je razvijen, ceste ugl. prate trase pruga, a velik udio ih je neasfaltiran; stupanj automobilizacije je nizak. Riječni promet tradicionalno je važan u prijevozu poljoprivr. proizvoda, ruda i putnika. Gl. morske luke: Namp’o (luka Pjongjang/P’yongyanga) i Haeju na zapadnoj obali, a Wonsan, Hamhung/Hamheung, Ch’ongjin/Cheongjin i Najin na istočnoj.
BNP (2002): 16,5 mlrd. USD (gruba procjena)
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda – %, industrija – %, usluge – %
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 30%, ostalo industrija i usluge
Realan rast gospodarstva (1990–2002): – %/god.
Uvoz (2003): 1,62 mlrd. USD (bez R Koreje)
Izvoz (2003): 0,65 mlrd. USD (bez R Koreje)
Povijest
(Koreja). Ubrzo nakon početka rata između dviju Koreja (25. VI. 1950), sjevernokorejska vojska zauzela je 28. VI. 1950. Seul, glavni grad Južne Koreje. Ubrzo su sjevernokorejske postrojbe zauzele cijelu Južnu Koreju, osim područja Pusana. No, 15. IX. 1950. postrojbe UN-a (KUN) prešle su u protunapad, 20. X. iste godine zauzele su P’yongyang i 26. X. izbile na kinesku granicu. Uslijedio je snažan kineski protunapad pa je vojska KUN-a u ožujku 1951. potisnuta na 38. paralelu. Napokon je 27. VII. 1953. u P’anmunjomu potpisano primirje (koje je na snazi i danas) između 16 zemalja čije su postrojbe bile u sastavu KUN-a s jedne, i Sjeverne Koreje i Kine s druge strane. Zatim je → Kim Il Sung, poznat i kao “veliki vođa”, uveo komunističku diktaturu po načelu kulta ličnosti i s jednom dopuštenom strankom, Komunističkom partijom. Za nasljednika je unaprijed je proglasio svojega sina → Kima Jong Ila, poznata pod nadimkom “dragi vođa”. Nakon očeve smrti (1994) njegov je položaj oslabio, pa je zbog toga došlo i do pokušaja zbližavanja Sjeverne Koreje s gospodarski znatno naprednijom Južnom Korejom (susret dvojice predsjednika 2000. godine). Unatoč tome što su dvije države još 13. XII. 1991. potpisale Sporazum o pomirenju, nenapadanju i suradnji, odnosi između dviju država i danas su napeti. Tome je posebice razlog sjevernokorejski program razvitka nuklearne energije u vojne svrhe. Na zahtjev SAD-a u Ženevi je 21. X. 1994. potpisan sporazum o zaustavljanju sjevernokorejskoga programa razvitka nuklearnoga naoružanja, ali ga je Sjeverna Koreja odbacila 2002. i nastavila istraživanja na tom području, zbog čega se i danas nalazi pod pritiskom međunarodne zajednice. Nakon smrti Kima Jong Ila predsjedničku dužnost preuzeo je njegov najmlađi sin Kim Jong Un.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: