Koreja, Republika

Službeni naziv: Republika Koreja ili Južna Koreja, Taehan Min’guk
Površina: 99 373 km2
Stanovništvo : 47 278 951  (480 stanovnika/km2); 82% gradsko
Glavni grad Seul (Seoul, Soul), 10 280 520 stanovnika
Upravna podjela 9 provincija (do), 7 gradskih područja (gwangyeoksi)
Službeni jezik korejski
Valuta von/won (KRW) = 100 čona/chona
Koreja, Republika, država u Istočnoj Aziji, na južnom dijelu Korejskoga poluotoka, ima kopnenu granicu samo s Demokratskom Narodnom Republikom Korejom (Sjevernom Korejom). Izlazi na Japansko (Korejci ga zovu Istočno) more na istoku, Istočnokinesko more na jugu i Žuto more na zapadu. Ima 2413 km morske obale.
Prirodna obilježja

Seul, dio grada s pagodom

Seul

vodopad Čongbang na otoku Čedžuu
Republika Koreja (ili uobičajeno Južna Koreja) pretežno je planinska zemlja, u kojoj nizine zauzimaju manje od trećine ukupne površine. U osnovi mogu se razlučiti tri glavne geografske cjeline. Najveći dio zemlje u središnjim i istočnim područjima zauzimaju gorski sustavi prekambrijske starosti građeni većinom od granita i gnajseva. Uglavnom su niski i ne prelaze 2000 m. Duž istočnoga priobalja u dužini od 500-tinjak km pruža se Taebaek, gorski niz čiji krajnji ogranci dopiru u Sjevernu Koreju. Prosječno visoko oko 1000 m, a najviši dijelovi jedva premašuju 1700 m (So-rak/ Seo-rak 1708 m). Prema istoku spušta se strmo oblikujući vrlo usko priobalje Japanskoga mora, a prema zapadu padine su znatno blaže. Gorje je izvorište više velikih korejskih rijeka i glavna razvodnica Japanskog i Žutog mora. Od Taebaeka se prema jugozapadu pruža nekoliko izdvojenih gorskih nizova. Najizraženiji je Sobaek, koji se u obliku izduženog slova S pruža u duljini od oko 350 km dosežući na svojem jugozapadnom dijelu 1915 m (Čirisan/Jirisan), što je najviši vrh kopnenoga dijela Južne Koreje. Drugu cjelinu čine nizinska područja u zapadnom priobalju, najnaseljeniji dio zemlje i najvažnije poljoprivredno područje. To je blago valovita ravnica koja se postupno uzdiže prema istoku, a raščlanjena je nešto višim brežuljcima. Ravnica uz južno primorje dosta je uža i još izrazitije ispresijecana brežuljkastim područjima. Najvažniji je dio ove cjeline prostrani bazen rijeke Naktong na jugoistoku. Istočna obala Južne Koreje strma je i slabo razvedena. Nasuprot tome, južna i zapadna obala izrazito su razvedene s oko 3000 otoka (većinom nenastanjenh), mnogim poluotocima, manjim i većim zaljevima od kojih su mnogi rijasi. Zbog takve razvedenosti i plitkoće Žutoga mora, u zapadnom priobalju razlike plime i oseke vrlo su velike, ponegdje i do 9 m, a u područjima gdje je obala niska za plime se poplavljuju velike površine. Oko 100 km južno od jugozapadnoga završetka poluotoka nalazi se vulkanski otok Čedžu/Jejudo (1825 km2). Skrutnuti izljevi lave pravilno se uzdižu prema vrhu Halla-san, najvišem vrhu Južne Koreje (1950 m). U krateru ugasla vulkana nalazi se jezero, a slikovito područje oko kratera proglašeno je nacionalnim parkom. Vulkanskog je podrijetla i otočić Ullung/Ulleung (75 km2) u Japanskome moru, od obale udaljen oko 130 km. Klima Južne Koreje pod utjecajem je monsuna (što se odražava na količinu i godišnji raspored padalina) te okolnih mora i obližnje goleme kopnene mase azijskoga kontinenta. Općenito, zime su dosta hladne s malo padalina, a ljeta su topla, kišovita i mogu biti dosta sparna. Srednje siječanjske temperature u cijeloj su zemlji, osim u južnom priobalju, niže od 0 °C i iznose od 2 °C na jugoistoku do -7 °C u sjevernoj unutrašnjosti. Ljetne temperature ujednačenije su, a srednja temperatura kolovoza, najtoplijega mjeseca, je oko 25 °C. Godišnja količina padalina smanjuje se od juga (oko 1500 mm) prema sjeveru (oko 900 mm). Otok Čedžu/Jejudo prima i do 1800 mm. Povezano s utjecajem ljetnoga monsuna, više od polovine padalina padne od lipnja do kolovoza, a samo južna područja imaju ujednačeniju distribuciju. Zimski monsun sa sjeverozapada, prešavši preko Žutoga mora, upije nešto vlage te donosi snježne padaline koje su najizrazitije u gorju Taebaek. U južnim područjima potkraj ljeta mogući su tropski cikloni (tajfuni) koji donose vrlo obilne padaline i uzrokuju poplave. U suptropskom južnom priobalju i na otoku Čedžuu/Jejudu prevladavaju šume vazdazelenih listićavaca. Drugdje prirodnu vegetaciju čine mješovite šume u kojima su najčešće vrste hrast, javor, jasen, bukva, kamelija, kamforovac, borovi, smreke i jele. Izvorne šume koje su nekoć prekrivale više od 75% površine u prošlosti su intenzivnim krčenjem u gusto naseljenoj zemlji (ogrjev, građevni materijal, obradive površine) svedene na male izdvojene površine. Mnoge od njih danas su pod zaštitom. Intenzivnim programima pošumljavanja u drugoj polovini XX. stoljeća šume su uvelike obnovljene i danas pokrivaju oko 60% površine zemlje. Zbog geološke građe i dovoljne količine padalina riječna mreža dosta je razvijena. Zbog asimetričnoga pružanja glavne razvodnice (gorja Taebaek) prema istoku (Japanskom moru) odvodnjava se vrlo malen udio površine, a tokovi su kratki. Dvije najveće korejske rijeke izviru u Taebaeku. Nakdong (523 km) teče približno prema jugu, kod Pusana/Busana, glavne korejske luke, ulijeva se u Korejski prolaz (Istočnokinesko more). S pritocima (Naesong/Naeseong, Panbyon/Panbjeon, Wi, Kumbo/Keumbo i dr.) odvodnjava približno četvrtinu površine zemlje. Plovna je oko 350 km od ušća, na njoj je izgrađeno nekoliko višenamjenskih brana. Rijeka Han (514 km) ima opći smjer toka prema zapadu, i nizvodno od Seula ulijeva se u Žuto more. Plovna više od 300 km, važna je u vodoopskrbi (natapanje poljoprivrednih površina, voda za piće i industrijske potrebe), a u gornjem toku izgrađeno je više hidroelektrana. Najveći joj je pritok Pukhan, koji izvire u Sjevernoj Koreji. Ostale veće rijeke: Seomjin (ulijeva se u Korejski prolaz) i Kum/Keum (401 km, ulijeva se u Žuto more). Na svim velikim rijekama izgrađene su akumulacije koje su jedine veće jezerske površine.
Stanovništvo
S 99% Korejaca (pripadaju mongolskoj skupini naroda) Južna Koreja spada među etnički najhomogenije zemlje svijeta. Najznačajnija manjina su Kinezi, a nakon uspješna gospodarskog razvoja povećava se broj stranih radnika, većinom iz jugoistočne Azije, te poslovnih ljudi iz cijelog svijeta. Ipak, u golemoj masi od oko 50 milijuna stanovnika čine zanemarivu manjinu. Službeni jezik je korejski, koji se piše posebnim korejskim pismom (fonetskim), a u Južnoj Koreji naziva se han’gul (hangeul). U novinama i ostalim tiskovinama uz njega se koristi i određen broj kineskih znakova. S oko 480 stanovnika/km2 Južna Koreja jedna je od najgušće naseljenih zemalja svijeta (ne računajući “minijaturne” države). Pritom je došlo do izrazite polarizacije između velikih gradskih aglomeracija na zapadu i jugu zemlje kojima se stanovništvo i dalje povećava, i prostranih ruralnih područja u unutrašnjosti koja su rijetko naseljena i dalje gube stanovništvo, te imaju nepovoljnu dobnu strukturu. Danas u gradovima živi više od 80% stanovništva, a u samo tri najveća gradska područja oko 30%. Seul (Seoul, Soul) ima više od 10 milijuna stanovnika, a njegova gradska regija oko 21,5 milijuna. Ostali veći gradovi: Pusan/Busan (3 678 600, aglomeracija 4,6 milijuna), Inčhon/Incheon (dio aglomeracije Seula, 2 580 800), Tegu/Daegu
(2 566 500, aglomeracija 3,2 milijuna), Tedžon/Daejeon (1 475 200, aglomeracija 1,9 milijuna), Kvandžu/Gwangju (1 416 900), Suwon (1 242 800), Kojan/Goyang (1 195 600), Sonnam /Seongnam (1 032 100) i dr. Sredinom XX. stoljeća porast stanovništva zbog visoke stope rodnosti bio je brz, a od 1950. do 1990. stanovništvo se udvostručilo. Ipak, od sredine 1960-ih, usporedno s prelaskom iz agrarnog i ruralnog u industrijsko i urbano društvo, došlo je do smanjenja rodnosti (tome je pridonijela i nacionalna kampanja planiranja obitelji koja se provodi od 1965), a time i do usporavanja rasta stanovništva i on danas iznosi oko 10‰ godišnje (prosjek 1980–2002). Posljednjih godina stopa rodnosti kreće se od 12 do 13‰, a smrtnosti oko 6‰. Osim migracija selo–grad, važno je useljenje nekoliko milijuna stanovnika neposredno nakon podjele na dvije korejske države 1948. S druge strane, idućih desetljeća došlo je do emigracije Korejaca, najviše u Japan, SAD i Kanadu. Očekivano trajanje života 74 godine. Dobna struktura je povoljna, mlađih od 15 godina (21%) triput je više nego starijih od 65 godina (7%). Religijska struktura je složena i pomalo nejasna, jer se mnogi stanovnici ne opredjeljuju za pripadnost nekoj vjeri, a u svojem življenju primjenjuju principe različitih religija ili filozofija. Kršćanstvo (uglavnom protestanti, nešto katolika) i budizam dvije su najzastupljenije religije. Od ostalih važnije su konfucijanizam, taoizam, autohtoni čeondizam (cheondogyo – religija “nebeskog puta”, kombinacija budizma i konfucijanizma), šamanizam. Obrazovna struktura je dobra, nepismenih je samo 2–3%. Obvezni su osnovno školovanje od 6 godina i niža srednja škola (3 godine), a gotovo sva djeca nastavljaju i trogodišnju višu srednju školu. Snažna je svijest o važnosti obrazovanja, sve je veći udio visokoobrazovanih. Najprestižnija i najstarija sveučilišta nalaze su u glavnom gradu (najstarije utemeljeno 1885), a postoje i u drugim velikim gradovima.
Gospodarstvo
Od početka 1960-ih do danas Južna Koreja doživjela je spektakularan gospodarski rast koji ju je svrstao među takozvane azijske tigrove. Od pretežno agrarne zemlje, čiji je dohodak po stanovniku bio usporediv sa siromašnim afričkim zemljama, izrasla je u snažnu industrijsku silu i jedno od 15 najvećih svjetskih gospodarstava. U prvim desetljećima gospodarstvom je upravljala država. Vlada je poticala uvoz sirovina i tehnologije umjesto potrošnih dobara i ohrabrivala štednju i investicije nasuprot potrošnji. U prvim planovima naglasak je bio na radno intenzivnim industrijama (posebice tekstilnoj) kako bi se zaposlilo rastuće stanovništvo. Od 1970-ih potpora države dana je crnoj i obojenoj metalurgiji, brodogradnji, kemijskoj industriji, a od 1980-ih automobilskoj, elektrotehničkoj i elektroničkoj. Posebice su se poticale velike tvrtke i industrijski kompleksi. Uz nisku cijenu rada i potporu države ostvarivane su visoke stope rasta koje su u nekim godinama bile i dvoznamenkaste. Od 1980-ih postupno popušta središnje planiranje i utjecaj države, a sve se više uvode tržišni principi. Porast cijene rada učinila je neke industrije manje konkurentnima, ali je korejsko gospodarstvo i dalje među najuspješnijima u Aziji. Azijska financijska kriza potkraj 1990-ih odrazila se i na Južnu Koreju, kad su došle do izražaja slabosti gospodarskoga sustava. Uz veliku pomoć Međunarodnoga monetarnog fonda i financijske reforme kriza je prevladana, iako su smanjene stope gospodarskoga rasta ostale pozitivne. Bruto nacionalni dohodak (BNP) po stanovniku iznosi oko 10 000 USD, a više od 40% ostvaruje se u industriji, što je među najvećim udjelima u svijetu. Važnost poljoprivrede se smanjuje, jednako po udjelu u zaposlenosti i u dohotku. Obrađuje se manje od 20% površine zemlje, a glavni su problemi sustav zemljišne razdiobe koji je doveo do rascjepkanosti parcela i nedostatak radne snage u ostarjelim ruralnim sredinama. Glavni je usjev riža, koja se uzgaja na polovini površine (na jugu i dvije žetve godišnje), zatim ostale žitarice (ječam, pšenica), soja, krumpir, grah i ostalo povrće, voće (agrumi – 7. u svijetu, jabuke, kruške, breskve, naranče), pamuk. U stočarstvu je najvažnije svinjogojstvo. U proizvodnji hrane važno je ribarstvo (12. u svijetu), od čega na morsko ribarstvo otpada oko 2/3 ukupnoga, a razvijena je i akvakultura. Usprkos intenzivnom programu pošumljavanja Koreja proizvodi samo malen dio potrebnih količina drva, a razvijena drvna industrija uvelike počiva na uvozu. Rudna su bogatstva ograničena, među najvažnijima su kameni ugljen (Koreja je i dalje drugi najveći uvoznik), olovo i cink, grafit, nešto željezne rude, zlata i srebra, te vapnenac, koji je važna sirovina u cementnoj industriji. Južna Koreja velik je potrošač energije. Iako su izgrađene mnogobrojne hidroelektrane, u proizvodnji električne struje one sudjeluju s 1%. Najvažnije su termoelektrane, prije na ugljen, danas sve više na naftu, a oko 35% proizvodi se u nuklearnim elektranama. Industrija je od početka bila izvozno orijentirana. Danas su među najvažnijim elektrotehnička i elektronička, posebice industrija telekomunikacijske opreme, računala, računalnih komponenti i zabavne elektronike, pri čem su Samsung i LG postali vodeće svjetske tvrtki. Južna Koreja drugi je najveći proizvođač televizora i peti proizvođač osobnih automobila, sirovog čelika i cementa te vodeća u svjetskoj brodogradnji. Ostale važne grane industrije: kemijska i petrokemijska (Južna Koreja je 7. svjetski potrošač nafte), strojarska, prehrambena i tekstilna. Glavnina bazne industrije locirana je na južnom priobalju, a prerađivačke u zapadnom, posebno oko Seula. Intenzivan razvoj industrije ima i negativne posljedice, ponajprije jako onečišćenje (Južna Koreja je 9. u svijetu po emisiji CO2). Značenje turizma još je dosta malo, iako zemlju godišnje posjeti više od 5 milijuna stranih turista. Vanjska je trgovina velika, a trgovinska bilanca pozitivna. Izvoze se elektrotehnički i elektronički uređaji, telekomunikacijska oprema, strojevi i vozila, željezo i čelik, brodovi, najviše u SAD, Japan, Kinu, JAR, Tajvan. Uvoze se industrijska oprema, nafta i derivati, ugljen, kemijski proizvodi, različite sirovine i prehrambeni proizvodi. Glavni partneri: Japan, SAD, Kina, Saudijska Arabija, Njemačka, Australija. Usporedno s razvojem industrije razvijao se i prometni sustav. Nekoć dominantna željeznica (i u putničkom i u teretnom prometu) izgubila je primat iako je mreža dobro razvijena i velikim dijelom elektrificirana. Cestovna mreža, premda brzo građena, zaostaje za još bržom automobilizacijom pa se u gradskim regijama stvaraju gužve. Integracija u svjetsko gospodarstvo nije bila moguća bez razvoja zračnog i pomorskog prometa: veliki međunarodni aerodrom Seul-Inčhon, luke Pusan/Busan, Ulsan, Kvanjan/Gwangyang i Inčhon/Incheon.
BNP (2002): 473,07 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 4%, industrija 41%, usluge 55%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 11%, industrija 28%, usluge 61%
Nezaposlenih (2003): 3,4%
Inflacija (1990–2001): 4,5%/god. (2003: 3,6%)
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 5,6%/godišnje
Uvoz (2003): 178,8 mlrd. USD
Izvoz (2003): 194,3 mlrd. USD
Povijest

grobni humci u Gyengjuu
(do 1945. → Koreja) Dana 15. VIII. 1948. proglašena je Republika Koreja. Sredinom 1949. sovjetske i američke vojne postrojbe povukle su se iz Koreje. No, 25. VI. 1950, napadom sjevernokorejske vojske na Južnu Koreju, započeo je → Korejski rat. Već 2. VII. 1950. došlo je do početka upletanja američke vojske iskrcavanjem na jugu poluotoka, a 8. VII. iste godine utemeljeno je Zapovjedništvo snaga UN-a u Južnoj Koreji (KUN). Iako je sjevernokorejska vojska zauzela veći dio Južne Koreje, snage KUN-a su 15. IX. 1950. i ubrzo poslije potisnule sjevernokorejsku vojsku do kineske granice. Nakon upletanja kineske vojske u studenom 1950, postrojbe KUN-a potisnute su na jug do rijeke Han. Napokon je 27. VII. 1953. u → Panmunjonu potpisano primirje (koje je na snazi i danas) između 16 zemalja čije su postrojbe bile u sastavu KUN-a s jedne, i Sjeverne Koreje i Kine s druge strane. Južna Koreja bila je teško pogođena ratnim razaranjima. Osim gubitka velikog broja stanovništva, industrija je bila uništena. Nakon predsjedničke diktature → Syngmana Ria (1948–60), u ožujku 1962. došlo je do vojnog udara (→ Park Chung-hee), čime je uvedena dugogodišnja diktatura tijekom koje je došlo do gospodarskoga procvata Južne Koreje, ali i smanjenja demokratskih prava. Smrću predsjednika Parka u atentatu u listopadu 1979. u zemlji je zavladalo nestabilno stanje i u prosincu general → Chun Doo-hwan izvodi državni udar i praktički preuzima vlast (predsjednik od rujna 1980). U svibnju 1980. izbili su veliki protuvladini prosvjedi u Kvandžuu/Gwangjuu koji su ugušeni u krvi. Demokratizacija društvenopolitičkoga života u Južnoj Koreji započela je 1987. nakon izbora → Roha Tae-wooa i prihvaćanjem ustava Šeste republike. Godine 1991. potpisan je ugovor o zbližavanju dviju Koreja s težištem na pomirenju, nenapadanju i suradnji, ali unatoč tome između dviju država još uvijek nije došlo do ozbiljnog zbližavanja, a nerijetke su i napetosti uz povremene pogranične oružane incidente. Od 1993. do 1998. predsjednik je Kim Young-sam, dugogodišnji vođa oporbe. U sklopu velike borbe protiv korupcije održani su i procesi protiv bivših predsjednika Chuna i Roha. Novi predsjednik → Kim Dae-jung vodi politiku gospodarskog jačanja, te pregovaranja sa Sjevernom Korejom (povijesni sastanak s → Kim Jong-Ilom u Pjongjangu 2000). U iduća dva mandata predsjednici su bili Roh Moo-hyun (2003–08) i Lee Myung-bak (2008–13), a od  veljače 2013. na čelu države nalazi se predsjednica Park Geun-hye, kći Parka Chung-heea.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: