Merovinzi, vladarska dinastija čiji su vladari utemeljili franačku državu i njome vladali od 486. do 751. Rodonačelnik obitelji bio je kralj Salijskih Franaka → Klodio (Klodion), vladao od oko 428–447, koji je imao (od 431) status rimskoga federata. Dinastija je stekla ime prema legendarnom Merovehu (spominje ga samo → Grgur Tourski), koji se kao saveznik Rima istaknuo u borbama protiv Atile. Njegov je nasljednik bio sin → Hilderik I. (vladao od oko 457. do 481/2), a unuk → Klodvig (481–511) drži se ujediniteljem franačkih plemena i osnivačem neovisne franačke države. Važniji vladari iz merovinške dinastije bili su → Klotar I. (511–558) i → Klotar II. (584–629), → Dagobert I. (629–639), → Hilderik II. (662–675), → Dagobert II. (676–679) i → Hilderik III. (741–751). Kako su po patrimonijalnom pravu sinovi poslije očeve smrti dijelili državu među sobom, franačka se država de facto raspala na tri gotovo samostalna područja: Austraziju, Neustriju i Burgundiju, ali se ideja državnoga jedinstva stalno održavala. To je dovodilo do učestalih nasilnih obračuna između pojedinih članova obitelji kojima je s vremena na vrijeme kratkotrajno uspijevalo ponovno uspostaviti središnju vlast. Posljednji put to je uspjelo Dagobertu I., ali poslije njegove smrti stvarna vlast u državi prelazi na majordome, među kojima su prvenstvo imali oni iz roda Arnulfinga (→ Karolinzi). Posljednjega merovinškog kralja → Hilderika III. prisilio je 751. na abdikaciju majordom → Pipin Mlađi (Mali) i dao se okruniti za franačkoga kralja.