metrika (grč.) 1. glazb Dio glazb. teorije koji se bavi oblicima grupiranja jedinice mjere (doba) svrstavajući ih u metričke jedinice prema broju i, često, prema cijepanju ili spajanju, regulirajući njihovo međusobno trajanje. Jedinicom mjere (osnovna doba) može biti bilo koja notna vrijednost (polovinka, četvrtinka, osminka…), a njihovim udvostručavanjem (dvije polovinke ili četvrtinke) ili utrostručavanjem (tri četvrtinke, tri osminke) nastaju jednostavne dvodobne ili trodobne metričke jedinice, od kojih se oblikuje niz složenih (četverodijelne udvostručavanjem dvodijelnih, peterodijelne spajanjem dvodobnih i trodobnih ili obrnuto, šesterodobne utrostručavanjem dvodobnih ili udvostručavanjem trodobnih itd.). U tako oblikovanim metričkim jedinicama pojedine jedinice mjere (obično prve) su naglašene, a metričke se jedinice poistovjećuju s taktovima, koji su nositelji → ritma u glazbi. 2. → versifikacija