ritam (grč.) 1. glazb Uzastopno ponavljanje dvaju ili više zvukova (koji čine jednu zvukovnu ćeliju) oprečnih po jačini ili trajanju (ritam u užem smislu: dugo – kratko), po promjeni naglasaka (laka – teška doba) te brzini odn. vremenskoj mjeri koja to sređuje. Ako se takve ritamske ćelije javljaju trajnije, može ih se odrediti mjerom, pa nastaje čvrsti r. ili r. pokreta. Slobodno i u raznim oblicima javljanje zvukovnih ćelija stvara slobodni ili r. riječi. R. je smatran prvim i temeljnim elementom svih glazb. struktura. Može biti ostvaren i bez tonova, raznim oblicima udaranja, kakvih se nalazi u primitivnim kulturama, nar. glazbi, jazzu. 2. Ravnomjerno ponavljanje nekih elemenata u knjiž. djelu, posebno u pjesništvu, gdje se r. pojavljuje kao temeljni čimbenik stihovne strukture.