Mihael VIII. Paleolog

Mihael VIII. Paleolog (grčki: Mikhaèl Palaiológos), nicejski i bizantski car (Niceja, oko 1224 – Tracija, 11. XII. 1282). Sin Andronika Paleologa; utemeljitelj dinastije koja je vladala Bizantom do njegova kraja. Karijeru otpočeo kao dvorjanik na nicejskom dvoru. Poslije smrti cara → Teodora II. Laskarisa (1258) imenovan regentom šestogodišnjeg cara Ivana IV. Laskarisa. Godine 1259. preuzeo vlast, a svojega štićenika oslijepio. Godine 1261. uz pomoć Genove preoteo križarima Carigrad i ponovno ga učinio prijestolnicom Carstva. Veći dio svoje vladavine pokušavao je Bizantskom Carstvu vratiti status velesile, što je privremeno i uspio, ali su njegovi napori potpuno iscrpili financijsku i gospodarsku moć Carstva. Pregovarao s papinstvom kako bi suzbio pokušaje
Karla I. Anžuvinca da ponovno uspostavi → Latinsko Carstvo te pristao na crkvenu uniju, koja je ugovorena na saboru u Lyonu 1274; zbog toga čina Pravoslavna crkva proglasila ga je apostatom. Iako osobno nikada nije iskreno pristao uz uniju, na površnoj javnoj razini provodio ju je odlučnim mjerama. Naizmjenično podupirao Genovu i Mlečane, nastojeći spriječiti njihovo pojedinačno jačanje na Egejskome moru. Drži se da je imao važnu ulogu u izazivanju rata između Anžuvinaca i Aragonaca za Siciliju. Ostavio autobiografske zapise (De vita sua).

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: