mistika (prema grč.), u širem smislu vjerovanje u tajanstveno, nadnaravno; spoznaja dubljeg značenja nekih vjerskih obreda, tekstova, tajni (→ misterij); u užem smislu proživljeno iskustvo božanskog, jedinstvo ljudske duše sa svetim, apsolutnim (→ misticizam). Razlikuje se imanencijska m. ili m. istovjetnosti, koja pripada panteističkim religijama i metafizičkim sustavima (neoplatonizam) i naučava ontološku istovjetnost ljudske duše i prapočela; te monoteistička ili m. ljubavi, objavljenih ili proročkih religija (židovstvo, kršćanstvo, islam), u kojima nema istovjetnosti i sjedinjenje se postiže ljubavlju, a meditacijske metode nisu tehničke nego etičke naravi. Za mističko iskustvo obično se navode četiri zajednička obilježja: neizrecivost, noetičnost, prolaznost i pasivnost, a tijek mističnog iskustva odvija se u tri stupnja: čišćenje duše, prosvjetljenje i mistično jedinstvo.