misterij, Vila Misterija, oko ←50, Pompeji
misterij (lat. iz grč.) 1. Nešto što se razumom ne može do kraja protumačiti ni dokučiti; tajna, zagonetka, otajstvo. M. nije obična tajna ili problem koji bi se mogao istraživanjem razotkriti, niti definirati; može se samo predosjetiti. Očituje se na tri stupnja: na razini stvari, ontološki m. kojim se bavi metafizika; u ljudskoj egzistenciji (život, smrt, ljubav, zlo, sloboda itd.), egzistencijalni m. koji pokušavaju riješiti egzistencijalistička filozofija, književnost i umjetnost; u religiji (religijski m.) koji se očituje u čovjekovu odnosu prema božanskome. Vjera je čimbenik prijelaza iz ontološkog i egzistencijalnog u religijski m. U razvijenim religijama misterije objavljuju proroci i mudraci; u kršćanstvu božanski m. se objavio u punini u životu i učenju Isusa Krista. Misteriji, misterije, naziv za tajne obrede u starim religijama (egipatska, grčka, fenička i dr.), povezanih s kultom pojedinih božanstava i nastalih vjerojatno iz običaja inicijacija (samotrački, dionizijski, orfički itd.). 2. Misteriji, naziv za srednjovj. religiozne scenske predstave (crkv. prikazanja).