Nansen, Fridtjof

Fridtjof Nansen
Nansen, Fridtjof, norveški istraživač i diplomat (Store-Frøen, kraj Osla, 10. X. 1861 – Lysaker, 13. V. 1930). Završio studij biologije; doktorirao 1887. Prvi prošao kopnenim putom od istočne do zapadne obale Grenlanda (1888). Tom prilikom prikupio gradivo i napisao knjigu o Eskimima (Eskimski život, 1891). Godine 1893–96. brodom Fram oplovio Sjeverno ledeno more. Od 1896. profesor na Sveučilištu u Oslu; poduzeo više pomorsko-znanstvenih ekspedicija na Atlantik (1900–14). Godine 1905. sudjelovao u pregovorima oko odcjepljenja Norveške od Švedske. Prvi norveški poslanik u Londonu (1906–08). Godine 1920–22. upravljao kao visoki povjerenik Društva naroda repatrijacijom ratnih zarobljenika iz Rusije (od oko 500 000 ratnih zarobljenika uspio repatrirati 427 886), a 1921–23, kao visoki povjerenik Crvenoga križa, rukovodio dopremom humanitarne pomoći Sovjetskom Savezu. Na njegov je poticaj sklopljena 5. VII. 1922. u Ženevi Konvencija o izbjeglicama. Tom su prilikom uvedene takozvane Nansenove putovnice za izbjeglice i → apatride (osobe bez državljanstva). Godine 1922. dobio Nobelovu nagradu za mir. U Ženevi je, njemu u čast, utemeljen 1931. Međunarodni ured za izbjeglice. 

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: