Maksimilijan I. Habsburški, rad A. Dürera, Beč, Kunsthistorisches Museum
Maksimilijan I. Habsburški, njemački kralj i rimsko-njemački car (Bečko Novo Mjesto, 22. III. 1459 – Wels, 12. I. 1519). Sin → Fridrika III. Habsburškog. Nakon smrti kralja → Matije Korvina (1490) uspio povratiti Beč te sjediniti sve habsburške zemlje. Mirom u Požunu 1491. s hrvatsko-ugarskim kraljem → Vladislavom II. Jagelovićem osigurao pravo Habsburgovaca na hrvatsku i ugarsku krunu i uzeo naslov hrvatsko-ugarskoga kralja. Godine 1486. izabran za rimskoga kralja i iste godine okrunjen u Aachenu. Nakon očeve smrti (1493) postao je glavni nasljednik vladarske kuće Habsburg. Sudjelovao u nizu ratova radi gospodstva nad Burgundijom, Italijom i Nizozemskom i pristupao raznim savezima (Cambraiska liga, 1508; Sveta liga 1512; savez s Engleskom protiv Francuske 1513–15). Godine 1508, uz pristanak pape Julija II., uzeo naslov “izabranoga rimskog cara” te su otada njemački kraljevi uzimali carski naslov. U unutarnjoj politici proveo mnogobrojne reforme. U dinastičkoj politici svojim je ženidbama (prvo s Marijom Burgundskom, potom s Anom Bretonskom 1489. i Biancom Sforza 1493) postigao uzdignuće Habsburga u najmoćniju europsku vladarsku kuću.