Peru

Službeni naziv: Republika Peru, República del Perú (španj.), Piruw (kečuanski)
Površina: 1 285 216 km2
Stanovništvo (2005): 27 946 774 (22 stanovnika/km2); 74% gradsko
Glavni grad Lima (7 646 800 stanovnika)
Upravna podjela 25 departmana (departamento)
Službeni jezik španjolski, kečua, aimará
Valuta novi sol (nuevo sol) (PEN) = 100 sentima (céntimos)
Peru, država na Z Juž. Amerike, graniči s Ekvadorom na SZ, Kolumbijom na SI, Brazilom na I, Argentinom na JI i Čileom na J; izlazi na Tihi ocean, ima 2414 km morske obale.
Prirodna obilježja

Cuzco

Lima, Trg San Martín

Colca, kanjon
Izdvajaju se tri gl. cjeline. Najmanja je priobalje koje se, kao uski pojas, pruža u podnožju Anda duž cijele tihooceanske obale. Priobalna nizina je uska, najšira je na krajnjem S gdje doseže 150 km, a pokrivena je šljunčanim nanosima koje su nataložile andske rijeke. Priobalje se u sr. dijelu izrazito suzuje pa obronci Anda dopiru do obale, u juž. dijelu ponovno se malo proširuje i doseže 50–60 km. Druga cjelina su Ande ili Sierra. U blagom luku pružaju se duž cijele zemlje u smjeru SZ–JI. Tri su gl. lanca: Zap. Kordiljeri (Cordillera Occidental), Središnji Kordiljeri (Cordillera Central) i Istočni Kordiljeri (Cordillera Oriental). U sjev. Peruu planinski je pojas najuži, o. 300 km, a najviši vrhovi ne dosežu 5000 m. U sred. dijelu zemlje gorja su viša i strmija, a planinski lanci raščlanjeni nizom kotlina i duboko usječenih uskih riječnih dolina. U području Cordillera Blanca (u sklopu Zap Kordiljera) najviši je vrh zemlje, Nevado de Huascarán (6768 m) te još nekoliko vrhova o. 6000 m. Ande u ovom području čine veliku zapreku povezivanju I–Z, a neke se veze ostvaruju preko vrlo visokih prijevoja, npr. Abra la Viuda (4500 m). U juž. dijelu zemlje planinska se zona širi, a područje između Zap. i Ist. Kordiljera prelazi u o. 200 km široku visoravan Altiplano (3500–4500 m n.m.), u sjev. dijelu raščlanjenu izvorišnim dijelovima pritoka Amazone. Ist. niz planina ovdje je građen od paleozojskih pješčenjaka, a vrhovi na nekoliko mjesta prelaze 5500 m, npr. Nevado Auzangate (6394 m), Nevado de Quenamari (5852), Palomani (5999). Zap. Kordiljeri građeni su pretežno od vulkanskih stijena s još više vrlo visokih vrhova, npr. Nudo Carapuna (6425 m), Volcan Sabancaya (5967), Nevado de Ampato (6310), Nevado de Chachani (6075) i dr. Andsko područje i danas je tektonski aktivno, pa se često javljaju potresi, neki i vrlo jaki. Treću cjelinu čini Montana područje i od Anda, a zauzima o. 60% površine zemlje. Izdvaja se predgorsko, teško prohodno područje ist. ogranaka Anda, koje postupno prelazi u golemo, zaravnjeno područje zap. dijela bazena Amazone. I od Anda prevladava tipična ekvatorska klima s velikom količinom padalina (2000–3000 mm) kojih ima tijekom cijele godine, te s malim godišnjim kolebanjima temp. (25–28 °C). U Andama klimatske prilike variraju s obzirom na geogr. širinu, nadmorsku visinu i izloženost. Općenito, najviše padalina primaju ist. padine Anda, a količina se smanjuje od S (1000–2000 mm) prema J (500–800 mm na Altiplanu), gdje je u zimskoj polovici godine nešto suše. Temp. se smanjuju s visinom, godišnje malo variraju (na Altiplanu su 9–12 °C), ali dnevne amplitude mogu premašiti 20 °C. Snježna granica je između 5000 i 6000 m. n.m. Zbog hladne Humboldtove struje priobalje ima pustinjsku klimu s manje od 50 mm padalina, a nešto vlage donose česte magle, os. od lipnja do listopada. U priobalju je vegetacija oskudna, ima nešto grmlja i otpornih trava, bujnija je samo uz rijeke. U planinskom području prevladava planinska stepa (puna) s busenastim travama, nešto bujnija na S. Na području i od Anda prostire se bujna trop. šuma s velikom raznolikošću biljnog i životinjskog svijeta. Šume pokrivaju 53% površine zemlje. Rijeke tihooceanskog slijeva ugl. su kratke, s duboko usječenim dolinama i znatnim godišnjim kolebanjima potoka; najduža Río Santa (300 km). Juž. dio planinskog područja nema vanj. otjecanja nego se odvodnjava prema jezeru Titicaca (8300 km2). S razinom na 3810 m, to je najviše plovno jezero na svijetu. Najveći dio Perua odvodnjava se prema Atlantskom oceanu. Glavninu područja odvodnjavaju, s mnogobrojnim pritocima, Maranón (1415 km) i Ucayali (2738 km) čijim spajanjem nastaje Amazona. Sa SZ Amazoni iz Ekvadora pritječe Napo.
Stanovništvo

prijevoz čamcem preko jezera Titicace
Stanovništvo P. etnički je i socijalno dosta podijeljeno. Većinu (o. 45%) st. čine Indijanci, međutim oni su na dnu soc. ljestivice, većinom žive u siromaštvu. Najbrojniji su Kečua, na J Altiplana žive Aimará, a u amazonskoj prašumu mnogobrojna manja plemena koja su praktički bez kontakta s vanjskim svijetom, govore svojim jezicima i žive tradic. načinom života. Bijelaca ima o. 12% i iz njihovih se redova izdvaja malobrojna ekon. i polit. elita. Ostatak s mesticima (32%) čini sr. sloj. Manjinu st. čini nešto crnaca, te Japanaca i Kineza, ugl. u gradovima. Služb. jezici: španjolski, kečua i aimará. Iako je tradic. žarište indijanske naseljenosti bio Altiplano, danas, nakon snažnih migracija u drugoj pol. XX. st., više od pol. st. živi u priobalju. Osim područja velikih gradova, najgušće je naseljen sjev. dio priobalja, 2–3 puta gušće od prosjeka. Nasuprot tome, u ist. dijelu Perua (Montana), na oko pol. površine živi o. 8% st. s prosjekom 3 st./km2, mjestimično i dosta manje. U gradovima živi o. 3/4 st. međutim zbog nagla priljeva migranata znatan udio u slamovskim naseljima (barriadas). Najveći je grad Lima (7 646 800 st.). Ostali veći gradovi: Arequipa (859 700 st.), Trujillo (768 300), Chiclayo (592 100), svi u priobalju. U planinskom području najveći su gradovi Huancayo (387 700) i Pucallpa (324 900), a u Montani Iquitos (453 000). Porast st. nakon II. svj. rata bio je vrlo brz, poslije se zbog smanjenja nataliteta usporio, ali još iznosi o. 20‰ (prosj. 1980–2002). Stopa rodnosti je o. 22‰, a smrtnosti o. 7‰. Stanovništvo je po strukturi mlado, 32% mlađe je od 15 g., stariji od 65 g. čine 5%. Medijalna dob je o. 25 g., a očekivano trajanje života 70 g. O. 90% st. čine kršćani, u velikoj većini katolici, 10-ak % st. slijede tradic. vjerovanja. Prema služb. podacima pismeno je 95% muškog i 85% ženskog st., ali procjenjuje se da je stvarno stanje lošije, os. među Indijancima. Školovanje je obvezno u dobi 6–15 g., ali izvan gradova pohađanje škola nije redovito, problem je nedostatak škol. zgrada i nastavnika pa je obrazovanje u javnim školama slabo. Ima više sveučilišta, među njima i San Marcos u Limi, utemeljeno 1551. i smatra se najstarijim sveučilištem u Juž. Americi.
Gospodarstvo

pastir s ljamama
P. je u gosp. smislu slabo razvijena zemlja. Izrazita usmjerenost na prir. resurse i izvoz ruda stvara teškoće zbog fluktuacija cijena na svj. tržištu. Nakon velike krize 1980-ih (povezano s prelaskom s voj. na civilnu vlast), poč. 1990-ih pokrenute su reforme (privatizacija, strana ulaganja) koje su rezultirale brzim gosp. rastom. Nakon 1998. (svj. financ. nestabilnost, zastoj u privatizaciji, jačanje vladinih utjecaja na tržište, polit. nestabilnost, vrlo snažni “el nino”) dolazi do zastoja i gosp. problema. Posljednjih godina gospodarstvo se postupno oporavlja, a gl. problemi ostaju jednostrano razvijeno gospodarstvo, visoka zaduženost, nedostatak investicija (većina stranih i dalje je u eksploataciju ruda), nezaposlenost (stvarna je znatno veća od služb. podataka). Iako je BNP dosta visokih 2140 USD/st., snažna je soc. raslojenost i velik udio stanovništva (procjene 40–50%) živi na granici siromaštva ili ispod nje. Poljoprivreda je nakon II. svj. rata prestala biti najvažnija gosp. grana, ali još uvijek zapošljava znatan udio radne snage, pretežno za vlastite potrebe. Najvažnije područje komerc. poljoprivrede je priobalje s dugom tradicijom i dobro razvijenim sustavom natapanja. Uz tradic. šećernu trsku i pamuk, sve se više uzgaja riža te izvozu namijenjeno povrće (šparoge, mahunarke, luk) i voće (banane, agrumi, jabuke, stolno grožđe). U gorju je tlo slabe kvalitete, za vlastite potrebe uzgajaju se krumpir, grah, pšenica i kukuruz, važno je stočarstvo (ovce, goveda, ljame). I od Anda uzgaja se nešto kave, a raširen je uzgoj koke. More ispred obale Perua iznimno je bogato ribom, iako povremeno zbog “el niña” ulov znatno padne, P. je po morskom ribarstvu 2. u svijetu, a riba i riblji proizvodi daju znatan udio izvoza. Usprkos potencijalu, šumarstvo je slabije razvijeno, iskorištavaju se neke vrjednije vrste drveta. P. raspolaže velikim količinama raznolikih ruda, ponajviše obojenih metala te je značajan proizvođač u svj. razmjerima. Najvažniji su bakar (4. u svijetu), olovo (4.), cink (2.), kositar (2.), srebro (2.), zlato (5.), bizmut i dr. Nafta je nađena na S, a zatim i u bazenu Amazone. Bolje ekon. efekte rudarstva priječe slaba infrastruktura i nedostatak pogona za preradu. Oko 80% el. energije dobiva se u hidroelektranama, većinom na tihooceanskoj strani Anda. Gl. potrošačko područje je oko Lime s izrazitom koncentracijom ind. Liberalizacija uvoza pogodila je neke ind. robe široke potrošnje. Najvažnije grane su prerada kovina (talionice), prehr. (šećerane, prerada ribe, voća i povrća), tekst., elektrotehn., duhanska, gumarska, petrokem. ind. Bogato naslijeđe indijanske kulture dobar je temelj za razvoj turizma, problem je slaba infrastruktura. Zemlju godišnje posjeti više od 800 tis. stranih turista. Bilanca vanj. trgovine uvelike ovisi o cijenama gl. peruanskih izvoznih proizvoda. Izvoze se rude i prerađevine (60% vrijednosti), riba i riblji proizvodi, poljoprivr. proizvodi, odjeća i tekstil, najviše u SAD, Vel. Britaniju, Kinu, Čile. Uvoze se strojevi i vozila, sirovine i poluproizvodi za prerađivačku ind., prehr. proizvodi i dr., najviše iz SAD-a, Kolumbije i zemalja Lat. Amerike. Razvoj prom. sustava određen je reljefom. Najvažnija prometnica dio je Panamer. ceste koja duž obale vodi od Ekvadora do Čilea, a važna je i cesta koja do Čilea vodi preko Altiplana te cesta od Lime prema unutrašnjosti. Želj. mreža sastoji se od nekoliko nepovezanih dijelova. Najvažnije pruge su od Lime prema unutrašnjosti (Cerro de Pasco, do 2006. najviša željeznica na svijetu – 4775 m n.m.), te nešto dulja pruga na J koja povezuje Altiplano s priobaljem. Od luka najvažnija je Callao. Na Amazoni je najveće pristanište Iquitos, riječna plovidba ima ograničeno značenje zbog rijetke naseljenosti i velikih udaljenosti. Na jezeru Titicaca odvija se putnički promet. U povezivanju udaljenih, izoliranih krajeva važan je unutar. zračni promet s mnogim malim uzletištima. Međunar. zračne luke imaju Lima, Arequipa, Iquitos i Cusco (Cuzco).
BNP (2003): 58,10 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2003):
poljoprivreda 10%, industrija 29%, usluge 61%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 30%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2003): 9%
Inflacija (pros. 1990–2001): 23,3%; (2004: 3,7%)
Realan rast gospodarstva (pros. 1990–2002): 4,1% (2003: 3,8%)
Uvoz (2003): 9,8 mlrd. USD
Izvoz (2003): 12,5 mlrd. USD
Povijest

Machu Picchu

misteriozni crtež na Paracasu

Machu Picchu
Tragovi naseljenosti od prije 13 000 godina. Oko ←1250. na području Perua izrastaju razvijene civilizacije (Chavín, Tiahuanaco i dr.); u XV. stoljeću Inke pod svojom vlašću sjedinjuju prostrano područje (cijeli Peru, južni dio Ekvadora, zapadnu Boliviju i sjeverni Čile). Vrhunac moći i kulturnoga razvoja Inke postižu u doba vladavine kralja Huayne Cápaca, neposredno pred osvajanjima španjolskih konkistadora. Prvi Europljanin koji je posredno bio u doticaju s područjem Perua bio je španjolski osvajač Vasco Núñez de Balboa (1513), poslije Francisco Pizarro, Diego de Almagro i Hernando de Luque (1524) poduzimaju prva istraživanja Perua. Od 1527. započinje i vojno osvajanje i pokoravanje Perua. Zahvaljujući prijevari, prijestolnicu Inka Cuzco osvaja Pizarro (1533), a vladar Inka Atahualpa je smaknut. Tada borbu protiv Španjolaca otpočinje Atahualpin brat Manco Cápac, nastavlja je njegov sin Túpac Amaru I., koji na području koje nisu nadzirali španjolski osvajači uspostavlja takozvanu novoinkansku državu. Otpor Inka skršen je, uz masovnu represiju nad starosjediocima, tek 1572. Od 1538. do 1542. trajao je sukob između samih španjolskih konkistadora glede prevlasti. Godine 1544. u Peru dolazi prvi španjolski potkralj Blasco Núñez Vela, protiv kojega podiže ustanak Gonzalo Pizarro, Franciscov brat. Godine 1545. Vela je ubijen je, a tri godine potom i Gonzalo. Središnju kraljevsku vlast uspostavio je tek potkralj Perua Andrés Hurtado de Mendoza (1556–60). U idućim stoljećima trajali su ustanci pokorenih Indijanaca (1571, 1580, 1742, 1750); osobito je snažan bio ustanak 1780. na čelu s Joséom Gabrielom Condorcanquijem (Túpac Amaru II., zarobljen i pogubljen 1781), dočim je otpor pobunjenih Indijanaca trajao do 1783. U doba borbe latinskoameričkih država za oslobođenje od španjolskoga vrhovništva, argentinski general José de San Martín 1821. zauzima Limu i proglašava neovisnost Perua, a 1822. povlači se te stvarnu vlast nad Peruom preuzima → Simón Bolívar; za prvoga predsjednika Perua izabran je José de la Riva Agüero. Porazom Španjolaca kod Ayacucha, trajno prestaje njihova dominacija nad Peruom. Godine 1825. odcjepljuje se gornji Peru i proglašava Republikom Bolivijom. Od 1826. (odlazak S. Bolívara) Peru potresaju unutarnja politička previranja (sukobi između liberala i konzervativaca) i smjene vladanja niza generala. U doba vladavine predsjednika Ramóna Castille (1845–51. i 1855–62) započinje intenzivnije iskorištavanje naslaga guana. Ukinuto je ropstvo, poboljšan položaj Indijanaca, a započela je i masovnija kolonizacija jeftine kineske radne snage. Godine 1860. donesen je nov ustav. Od 1865. do 1866. Peru ratuje sa Španjolskom, mirovni ugovor sklopljen je tek 1879. Iste godine Čile naviješta rat Peruu i Boliviji (1879–83, zvan Pacifički rat ili Rat za salitru). Čileanske postrojbe uspješnim prodorom zauzele su Limu i napustile je tek 1884, nakon što je Peru bio prisiljen sklopiti mirovni ugovor kojim je Čileu ustupio salitrom bogatu pokrajinu Tarapacá, a pokrajine Tacna i Arica dao u desetogodišnji najam. Spor je riješen tek 1929. posredovanjem SAD-a (Tacna je vraćena Peruu, a Arica je ostala u posjedu Čilea). Od 1914. u Peruu je sve prisutniji američki kapital te američki utjecaj na tamošnju politiku. Godine 1919. državnim udarom vlast u zemlji preuzima Augusto Leguía Salcedo (vođa konzervativne Građanske stranke – Partido Civil) i uspostavlja diktatorski režim; 1924. velik ustanak Indijanaca ugušen je represivnim mjerama. Iste godine utemeljen je, kao odgovor na gospodarsku krizu i američku dominaciju, pokret APRA (Alianza Popular Revolucionaria Americana – Narodni revolucionarni američki savez), a na čelu mu je bio → Víctor Raúl Haya de la Torre. Godine 1930. vojna hunta pod vodstvom pukovnika Luisa Sáncheza Cerra zbacuje Salcedu s vlasti. Godinu poslije na predsjedničkim izborima kandidirao se V. R. Haya de la Torre, ali ga je Cerro dao uhititi i proglasio se predsjednikom. Godine 1933. Cerro je ubijen, a vlast preuzima general Óscar Benavides koji političke protivnike stavlja izvan zakona; spriječivši protukandidaturu oporbe 1936, Benavidesu je mandat produljen za 3 godine, do 1939. Na izborima iste godine predsjednik postaje Manuel Prado y Ugarteche, koji legalizira (1945) oporbene stranke. Od 1945. predsjednik je José Luis Bustamente, koji je svrgnut 1948. u vojnom udaru. Vođa hunte general Manuel A. Odría proglasio se predsjednikom te zabranio djelovanje oporbenih stranaka. Godine 1956. predsjednikom je ponovno imenovan M. Prado y Ugarteche, a demokratska prava su obnovljena. Vojnim udarom 1962. Prado y Ugarteche je smijenjen, a vlast preuzima general Ricardo Pérez Godoy. Pod pritiskom javnosti održani su predsjednički izbori 1963. i predsjednikom postaje → Fernando Belaúnde Terry, vođa Stranke narodne akcije. Godine 1965. provedena je agrarna reforma; 1966. protiv vladajućega režima u planinskim dijelovima Perua otpočinju gerilski ustanci. Godine 1968. novim državnim udarom Belaúnde je svrgnut, a vlast je preuzela hunta na čelu s generalom Juanom Velascom Alvaradom; nacionalizirani su naftni izvori i započeta je provedba agrarne reforme; istodobno su iz zemlje protjerani svi značajniji oporbeni prvaci. Godine 1976. Alvarado podnosi ostavku; vlast preuzima general Francisco Morales Bermúdez; na izborima 1978. pobjeđuju pristaše Víctora Raúla Haye de la Torrea, koji je izabran za predsjednika Ustavotvorne skupštine; iduće godine donesen je nov ustav. Godine 1980. uspostavljena je civilna vlada na čelu s F. Belaúndeom Terryjem (predsjednik 1980–85); 1990. za predsjednika države izabran je →  Alberto Fujimori (ponovno izabran 1995. i 2000). U doba njegova mandata postignuti su značajni uspjesi u borbi protiv neomaoističkoga gerilskog pokreta Sendero luminoso (Sjajna staza). Od 2001. predsjednici države jesu: Alejandro Toledo (do 2006), → Alan García Pérez (2006–11), Ollanta Humala (2011–16) i Pedro Pablo Kuczynski (od 28. VII. 2016).

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: