šah

šah, natjecanje u Hastingsu 2001.

šah, šahovske figure 1. francuske, oko 1750, 2. engleske, oko 1800, 3. burmanske, oko 1850, 4. irske, oko 1850.

šah, početna pozicija

šah, šahovska notacija
šah (iz perzijskoga), igra s 32 figure na kvadratnoj ploči (šahovnici) podijeljenoj na 64 polja. Vuče podrijetlo od → čaturange, koja je iz Indije dospjela u Perziju i posredstvom Arapa u VII. stoljeću i u Europu (šatrandž). Svaki igrač raspolaže s po 16 bijelih ili crnih figura: kralj, kraljica (dama), po 2 topa (tornja, kule), lovca (laufera, trkača) i skakača (konja) te po 8 pješaka (pijuna). Cilj je igre zarobljivanje (matiranje) protivničkoga kralja. Od 1886. održavaju se svjetska prvenstva muškaraca, a od 1927. natjecanja žena. Šahovske olimpijade održavaju se od 1927. za muškarce, a od 1957. za žene. O razvoju šaha u svijetu brine se Međunarodna šahovska federacija FIDE (Fédération Internationale des Échecs), osnovana 1924. u Parizu. U Europi je igra donekle modificirana. Jedno od najopsežnijih djela o šahu napisao je španjolski kralj Alfons X. Mudri (1283). Današnja pravila igre postavljena su još u XV. stoljeću. Prvi “međunarodni turnir” održan je 1575. u Madridu između španjolskih i talijanskih šahista. Od XVIII. stoljeća šah se igra u kavanama. Prvi velikan šahovske igre bio je francuski skladatelj André Danican (1726–1795), nadimkom Philidor. Šahovsku kombinatoriku osobito je razradio njemački šahist Adolf Anderssen (1818–1879). Amerikanac Paul Morphy (1837–1884) istaknuti je predstavnik otvorene igre takozvane šahovske romantike. Pozicijsku igru razvio je Austrijanac Wilhelm Steinitz (1836–1900), ujedno i prvi službeni prvak svijeta u šahu. Takozvanu analitičku školu utemeljio je Rus Mihail Čigorin (1850–1908). Jedan od najvećih šahista svih vremena bio je Nijemac Emanuel Lasker (1868–1941), drugi svjetski prvak. Treći je svjetski prvak Kubanac José Raoul Capablanca (1888–1942), a četvrti Rus Aleksandar Aljehin (1892–1946). Kasniji svjetski prvaci i najznačajniji šahisti: M. Euwe, M. Botvinik, V. Smislov, M. Talj, T. Petrosjan, B. Spaski, R. Fischer (koji prekida dominaciju sovjetskih igrača), zatim A. Karpov, G. Kasparov, V. Kramnik, V. Anand i Magnus Carlsen (od studenoga 2013). U Hrvatskoj se šah prvi put spominje sredinom XV. stoljeća. Prvi šahovski klubovi u Hrvatskoj utemeljeni su u Zagrebu 1886. i Karlovcu 1908. Danas Hrvatski šahovski savez objedinjava rad više od 100 klubova. Hrvatski velemajstori: Mijo Udovčić (od 1962), Mato Damjanović (1964), Bojan Kurajica (1974), Dražen Marović (1975), Vlado Kovačević i Krunoslav Hulak (1976), Ivan Nemet (1978), Juraj Nikolac (1979), Mišo Cebalo (1985), Ognjen Cvitan (1987), Bogdan Lalić (1988), Zdenko Kožul (1989), Goran Dizdar (1991), Mladen Palac (1994) i Ivan Šarić (2008). Počasni su velemajstori Andrija Fuderer i Dragoljub Minić (1990). Pavao Keglević je od 1978. velemajstor dopisnoga šaha, a Nenad Petrović i Hrvoje Bartolović velemajstori su problemskoga šaha. Na šahovskim olimpijadama odličja su osvojili B. Rabar, A. Fuderer, D. Minić, M. Udovčić, M. Damjanović, M. Bertok, J. Rukavina i B. Kurajica. Na europskim prvenstvima medalje su osvojili D. Minić, K. Hulak, M. Bertok, M. Udovčić, D. Marović, V. Kovačević, B. Rabar, A. Fuderer, M. Damjanović, B. Kurajica, M. Cebalo, O. Cvitan, B. Lalić i S. Marangunić. Hrvatski šahovski savez izdavao je od 1925. do 1992. Šahovski glasnik (urednici V. Vuković, D. Marović i dr.). Prvi službeni nastup reprezentacija Hrvatske imala je na Olimpijadi u Manili 1992.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: