ustaše

ustaše, pripadnici hrv. nacionalističke organizacije koju je tijekom 1932. organizirala u emigraciji grupa hrv. političara (B. Jelić, A. Pavelić, G. Perčec) pod nazivom Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO). Ustaška propaganda proglasila je → Antu Pavelića isključivim osnivačem pokreta, koji ga je osnovao 7. I. 1929, kao odgovor na skupštinski atentat na S. Radića (20. VI. 1928) te uvođenje → Šestojanuarske (šestosiječanjske) diktature jugoslav. kralja Aleksandra I. Karađorđevića. Od samoga početka u. imaju oslonac u fašist. režimima, a u Italiji (Bovegno, Brescia) i Mađarskoj (Janka-pusta) osnivaju se i logori za vojnu obuku s ciljem upada i produbljivanja krize u Jugoslaviji kao posebno slaboj točki tadašnjeg eur. poretka, vezano i uz tal. pretenzije prema njezinu teritoriju. God. 1932. u. su pokušali u Lici organizirati neuspjeli ustanak protiv jugoslav. režima, a 1934. zajedno sa VMRO-om sudjelovali su u atentatu na Aleksandra I. Karađorđevića u Marseilleu. Nakon napada njem. i tal. postrojba na Jugoslaviju (6. IV. 1941), o. 200 u Italiji naoružanih u. ušlo je u Zagreb gdje je S. Kvaternik, u ime A. Pavelića, 10. IV. proglasio uspostavu → Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Država je u cijelosti ovisila o velikim silama Osovine, a ugovorima s Italijom okrnjena je za velik dio hrv. nac. prostora (Dalmacija, Istra). Bez snage da samostalno osiguraju stvarnu neovisnost države, u. su u potpunosti provodili politiku sila Osovine. Po uzoru na Hitlerovu Njemačku proglašeni su i rasni zakoni i otvoreni koncentracijski logori za zatočenje i likvidaciju Židova, Roma, Srba, politički nepoćudnih Hrvata i dr. U praksi je provođen polit. teror u razmjerima masovnog zločina radi “unutrašnjeg pročišćavanja” društva od “nepoćudnih elemenata”, a u ideologiji zagovaran je “novi europski poredak” temeljen na fašizmu, protiv građ. demokr. društva. Sam pokret bio je ustrojen na neograničenoj vlasti poglavnika A. Pavelića, a od članova se tražila potpuna poslušnost i odanost vođi. U. nisu imali potporu u širim dijelovima hrv. društva; vođa HSS-a, tada najutjecajnije hrv. stranke, V. Maček početkom rata bio je interniran u logor → Jasenovac, a kasniji pokušaji Pavelića da za svoju politiku pridobije HSS nisu urodili plodom. Nakon ratnog sloma, dio u. s Pavelićem izbjegao je, zaobišavši Bleiburg, preko Italije u Španjolsku i dr. te nastavio djelovati u emigraciji, bez stvarnog utjecaja na polit. zbivanja u Hrvatskoj. Neke akcije pojedinaca koje su se povezivale s ustašama, dijelom vezane i uz aktivnost jugoslav. tajnih službi, poslužile su i pokušajima kompromitacije demokr. puta ostvarivanja hrv. drž. nezavisnosti 1990-ih.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: