dvojno knjigovodstvo, sustav vođenja poslovnih knjiga u kojem se svaka promjena knjiži istodobno i u istom iznosu na najmanje dva računa – na potražnoj strani jednoga i na dugovnoj strani drugoga. Dvojno knjiženje omogućuje kontrolu točnosti evidencije poslovanja jer pri takvom evidentiranju poslovnih promjena ukupna potraživanja moraju uvijek biti jednaka ukupnim dugovanjima. Njihovo eventualno nepodudaranje pokazuje da je došlo do pogreške (ili više pogrešaka) u knjiženju. Smatralo se donedavno da je prvo djelo o dvojnom knjigovodstvu objavio → Luca Pacioli u Veneciji 1494. Međutim, novije je istraživanje pokazalo da je prvo takvo djelo napisao 1458. Dubrovčanin → Benedikt Kotruljić. Talijanski trgovci prakticirali su dvojno knjigovodstvo već koje stoljeće prije nego što je o njemu itko pisao.