arheologija, arheološko nalazište u Vučedolu
arheologija, zračna snimka nalazišta rimske vile
arheologija, sondiranje terena
arheologija, mjerenje skulpture vojnika od terakote iz carske grobnice u Kini
arheologija, podvodna istraživanja
arheologija (grčki: archaios prastar, logos znanost), znanost koja proučava spomenike materijalne kulture davne prošlosti otkrivene sustavnim iskapanjima ili slučajno nađenim predmetima. Kronološki je dijelimo na: prapovijesnu (od pojave čovjeka do početka pismenosti, kroz tri velika razdoblja – kameno, brončano i željezno), klasičnu antičku (←XI. stoljeće–II. stoljeće grčko-rimska kultura), kasnoantičku odn. starokršćansku (II/III. stoljeće–IV/VII. stoljeće; od pojave kršćanstva do Seobe naroda) i ranosrednjovjekovnu (VI–IX. stoljeće; od Seobe naroda do predromanike). Arheologija istražuje materijalnu i duhovnu kulturu, kompletan kulturni inventar jednoga naselja, pokrajine, naroda ili vremenskog razdoblja. Prikupljenu građu proučavaju različiti stručnjaci: antropolozi (fizički razvitak čovjeka), povjesničari (tijek razvitka čovječanstva), povjesničari umjetnosti (razvitak umjetnosti), sociolozi (društveni razvitak čovjeka). U arheologiji se osim iskapanja, vertikalnom i horizontalnom stratigrafskom metodom (relativna kronologija), rabi komparativna i tipološka metoda, te neke preuzete iz drugih znanosti koje uglavnom služe kronološkom određivanju arheoloških ostataka (kemijska, radiokarbonska i dr.). U zadnjih pola stoljeća razvila se podvodna i zračna arheologija (interpretacija zračnih snimaka). Tijekom arheoloških iskapanja, uz voditelja arheologa sudjeluju mnogi drugi stručnjaci: geolog, fotograf, paleontolog, crtač, arhitekt i dr. Dokumentiraju svaku pojedinost da bi u kasnijoj znanstvenoj i laboratorijskoj analizi dobili podatke za datiranje nalazišta i rekonstrukciju života na tom lokalitetu. Za datiranje nalaza iz povijesnog razdoblja, od pojave pismenosti, bave se pomoćne arheološke discipline: epigrafika (analiza natpisa na tvrdome materijalu), numizmatika (proučava stari novac), sfragistika ili sigilografija (bavi se pečatima). Zanimanje za antičke spomenike, uglavnom grčke i rimske umjetnosti, javlja se u doba renesanse (XV. i XVI. stoljeće) u Italiji (→ Filippo Brunelleschi, → Marko Marulić). Tada nastaju prva topografska bilježenja i sakupljanje antičkih spomenika, najčešće skulpture, u privatne kolekcije. Velik poticaj razvitku arheologije dalo je slučajno otkriće Herkulaneja i Pompeja u XVIII. stoljeću, kada Johann Joachim Winkelmann sintetizira dotadašnje znanje o antičkim spomenicima i postavlja znanstvene temelje daljnjem razvoju arheologije. Tijekom XIX. stoljeća nižu se spektakularna otkrića: dešifriranje hijeroglifa (→ Jean-François Champollion), otkrića prapovijesnih kultura, osobito paleolitskog slikarstva, gradova Troje, Mikene, koje spominje Homer (→ Heinrich Schliemann), egejskokretske kulture (→ Arthur Evans), poduzimaju se opsežna iskapanja grčkih i rimskih gradova (Atena, Olimpija, Delfi, Rim), izdaju se temeljna djela (Zbornik grčkih natpisa – Corpus inscriptiorum Graecarum). Tijekom XX. stoljeća nastavljaju se stara i započinju nova iskapanja na svim kontinentima. Posebno značenje imaju otkrića provincijskih kultura na području Rimskog Carstva, ostaci kultura Olmeka, Maya, Azteka, Inka i drugih naroda na prostorima Srednje i Južne Amerike te otkrića carskih grobnica u Kini s impozantnim brojem skulptura ratnika.