basna, kratka priča u prozi ili stihu u kojoj su gavni protagonisti životinje (katkad biljke ili stvari) koje posjeduju ljudske osobine. Basna alegorički prikazuje međuljudske odnose i situacije, često ismijava čovjekove slabosti i sadrži moralne pouke. Smatra se da proizlazi iz životinjskog mita. Osnovne teme i karakterizacije uglavnom potječu iz Grčke i Indije. Najstarije basne u prozi pripisuju se Ezopu (←VI. stoljeće). Neke basne zabilježili su Hesiod, Herodot i Arhiloh, a u II. stoljeću zbirku basni priredio je Babrije. Latinski zbornik Fabulae Aesopiae po grčkim uzorima sastavio je Fedro u II. stoljeću, a on se, uz Apijanov (IV. stoljeće), upotrebljavao i u srednjem vijeku. Najstarija indijska zbirka Pañčatantra nastala je u IV. stoljeću, a iz nje su neke basne, kao Pilpajeve basne, preko Perzijanaca i Arapa dospjele i u zapadne književnosti. Najpoznatiji prerađivači starih i autori novih basni: → Jean de La Fontaine, → Charles Perrault, → François Fenelon, → John Dryden, → John Gay, → Tomas Iriarte i → Ivan Andrejevič Krilov. U Hrvatskoj su basne prevodili i prilagođavali u XVIII. stoljeću → Matija Antun Relković i Đuro Ferić.