Brunner, Emil, švicarski evangelički teolog (Winterthur, 23. XII. 1889 – Zürich, 6. IV. 1966). Profesor teologije u Zürichu (1924–53) i gost profesor u SAD-u i Japanu. Uz → Karla Bartha jedan od osnivača “dijalektičke teologije” i suradnik u časopisu Zwischen den Zeiten. Zbog neslaganja u teologiji odvaja se 1934. od Bartha i priklanja → Schleiermacherovoj teologiji “pobožnog iskustva”. Zastupa teološku antropologiju prema kojoj je Božji odnos osobni susret Božjeg Ti sa slobodnim čovjekom. Teološku antropologiju povezuje s “etikom reda” koja u društvenom području postaje pravednost. Glavna djela: Božja riječ i moderni čovjek (1937), Istina kao smrt (1941), Dogmatika (I–III, 1946–60).