Faraday, Michael

Michael Faraday
Faraday, Michael, engleski fizičar i kemičar (Newington Butts, 22. IX. 1791 – Hampton Court, 25. VIII. 1867). Učenik → H. Davyja i njegov nasljednik na mjestu direktora laboratorija u Kraljevskom društvu (Royal Society, od 1825). Istraživao difuziju i likvefakciju plinova, otkrio benzen (1825). Također otkrio zakone elektromagnetske indukcije (1831) koji kažu da (1) promjena magnetskoga polja uzrokuje (inducira) električnu struju (elektromotornu silu – e. m. s.) u vodiču koji se nalazi u magnetskom polju, (2) veličina e. m. s. razmjerna je brzini promjene polja, (3) smjer inducirane struje ovisi o smjeru magnetskoga polja; otkrio i zakone elektrolize koji kažu da je (1) količina izlučene tvari na elektrodama pri elektrolizi razmjerna količini elektriciteta što prolazi kroz elektrolit, (2) da su količine izlučene tvari, uz istu struju i isto vrijeme, razmjerne kemijskim ekvivalentima tih tvari. Našao je i takozvani Faradayev efekt, pojavu rotacije ravnine polarizacije svjetlosti u magnetskom polju (1845). Jačina rotacije ovisi o jakosti magnetskoga polja, o duljini puta i frekvenciji svjetlosti, te o vrsti i temperaturi sredstva kroz koji prolazi polarizirana svjetlost. Na tragu ideja R. Boškovića postavio je tvrdnju da su električna i magnetska polja nosioci električnih i magnetskih sila. Tu je ideju razradio → J. C. Maxwell i postavio teoriju elektromagnetskih valova (Faraday–Maxwellova teorija). Po njemu je dobila ime jedinica električnoga kapaciteta. Faradayev kavez je zvono od metalne mreže pod koje se stavljaju električni uređaji radi zaštite od vanjskoga električnog polja.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: