Knin

Knin
Knin, grad i središte gradskog upravnog područja, Šibensko-kninska županija, 57 km sjeveroistočno od Šibenika. Leži u Kninskom polju, na desnoj obali rijeke Krke, na 220 m nadmorske visine. Petnaestak kilometara istočno od grada zapadni su obronci najviše hrvatske planine Dinare. Grad ima 10 633, a gradsko upravno područje 15 407 stanovnika (2011). Važno željezničko i cestovno čvorište. U blizini naselja nalazio se značajan rudnik sadre. Kovinska i drvna industrija; proizvodnja građevinskih materijala; obrti. Franjevački samostan (spominje se od 1469), crkva sv. Ante (podignuta još 1705, nova izgrađena 1869), crkva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta (iz 2015), neobizantska pravoslavna crkva Pokrova Svete Bogorodice (iz 1971).  Tragovi naselja od pretpovijesnoga razdoblja, zatim od rimskoga doba (→ Burnum) i ranoga srednjeg vijeka (→ Biskupija; → Kapitul). Knin se prvi se put spominje (kao Tenen) u djelu bizantskoga cara Konstantina Porfirogeneta (X. stoljeće) kao sjedište istoimene župe. U srednjem vijeku jedno od sjedišta hrvatskih vladara (→ Držislav Stjepan I., → Dmitar Zvonimir i → Petar), odatle nazivi za Knin “Kraljevski grad” ili “Zvonimirov grad”. Ispod brda Sv. Spasa, koji dominira gradom, smještena je srednjovjekovna tvrđava (konačni oblik dobiva u XVIII. stoljeću). Kninska biskupija (1040–1522) često je bila sjedište hrvatskoga biskupa, koji je djelovao i kao dvorski kancelar. Nakon 1102. jedno od sjedišta hrvatskih hercega i banova; često zborište hrvatsko-ugarskih kraljeva i hrvatskih velikaša. U XIII. i XIV. stoljeću Kninom gospodare hrvatski velikaši Šubići i Nelipčići; potom je u izravnoj vlasti hrvatsko-ugarskih vladara. U XV. stoljeću sjedište podbanova i banova. Godine 1522. pada pod osmansku vlast, a starosjedilačko stanovništvo iseljava se. Mlečani ga zauzimaju u → Morejskom ratu (1688); nakon pada Mletačke Republike (1797) i francuske uprave (1806–13), Knin je u sastavu austrijske pokrajine Dalmacije (do 1918); prema → Rapallskom ugovoru (1920) pripao Jugoslaviji. U II. svjetskom ratu žarište četničkoga pokreta; padom Knina (4. XII. 1944) završena je antifašistička borba u Dalmaciji. U ljeto 1990. iz Knina je započela takozvana balvan-revolucija i srpska agresija na Hrvatsku, a Knin je proglašen glavnim gradom marionetske Republike Srpske Krajine. Hrvati iz grada i okolnih sela protjerani su, crkva sv. Ante je zapaljena (obnovljena u prosincu 1998). Knin je oslobođen u vojno-redarstvenoj akciji »Oluja« 1995. Dan oslobođenja Knina i isticanja hrvatskoga stijega na kninskoj tvrđi državni je praznik (Dan domovinske zahvalnosti, 5. VIII.). Rodno mjesto hrvatskoga energetičara, akademika i enciklopedista Hrvoja Požara, kipara i arhitekta Frane Cote, književnika Vojina Jelića, novinara i književnika Pere Čimbura i dr.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: