Staljin, Josif Visarionovič

Josif Visarionovič Staljin
Staljin, Josif Visarionovič (pravim prezimenom Džugašvili; nadimak: Koba), gruzijski političar i državnik (Gori, 21. XII. 1879 – Moskva, 5. III. 1953). Polaznik teološkog učilišta u Tbilisiju (izbačen 1899). Član Ruske socijdaldemokratske radničke stranke od 1898. Agitator i organizator štrajkova 1902. Pristupio boljševicima 1903. Više puta zatvaran. Član Svesavezne komunističke partije (boljševika), SKP(b), od 1912. Prognan u Sibir 1912–17. Glavni urednik Pravde 1917. Narodni komesar za narodnosti 1917. Glavni tajnik CK SKP(b) 1922, iskoristio Lenjinovu bolest da bi prigrabio što više vlasti i utjecaja služeći se grubim metodama i samovoljom. Nasuprot ideji permanentne revolucije → Lava Trockoga, razvio ideju o socijalizmu u jednoj zemlji. Obračunavao se 1929. s ljevičarskim krilom u boljševičkoj stranci na čelu s Trockim, a potom i s desnom opozicijom koju je predvodio → Nikolaj Buharin. Provodio ubrzanu industrijalizaciju koju je pratila i nasilna kolektivizacija sela. Nakon ubojstva S. M. Kirova pokrenuo “čistke” protiv navodnih neprijatelja, a zapravo svojih protivnika. Na montiranim procesima 1934–39. obračunao se s potencijalnim konkurentima za vlast. Sklopio 1939. s Njemačkom sporazum o nenapadanju i podjeli Poljske, 1941. postao i predsjednik vlade s neograničenim ovlastima. Vodio obranu zemlje i istodobno sa saveznicima dijelio sfere utjecaja u poslijeratnoj Europi. Nakon rata vodio imperijalističku politiku i oružanim sredstvima i subverzijom uspostavio komunističku vlast u zemljama Istočne Europe. Došao u sukob 1948. s → Josipom Brozom Titom, koji mu se nije htio podčiniti. Potkraj života psihičko mu se stanje pogoršalo. Računa se da je u Staljinovim čistkama i drugim oblicima represije stradalo nekoliko milijuna ljudi (procjene variraju od 3 do 14 milijuna). → staljinizam
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: