belgijska književnost na francuskom jeziku. Do kraja XVIII. stoljeća pisci podrijetlom iz Belgije uglavnom su prikazivani unutar francuske književnosti (→ Froissart i → Commines, srednji vijek; Jean Lemaire de Belges, XVI. stoljeće; Philippe de Marnix de Sainte-Aldegonde, XVI. stoljeće; Charles- Joseph de Ligne, XVIII. stoljeće). Početkom XIX. stoljeća dominira romantizam, a vodeći je žanr povijesni roman. U tom vremenu pišu pjesnici → André van Hasselt, Charles Potvin, prozaici Eugène Van Bemmel i Émile Greyson, a ističu se prozna djela → Charlesa de Costera te eseji Octavea Pirmeza. U drugoj polovini XIX. stoljeća javljaju se realizam i naturalizam, dok u poeziji djeluju pjesnici bliski parnasovcima (→ Georges Rodenbach, → Albert Giraud, Iwan Gilkin, Valère Gille, Fernand Séverin) i simbolizmu (Albert Mockel, Charles Van Lerberghe, Grégoire Le Roy, → Max Elskamp). Među piscima socijalne orijentacije izdvaja se Edmond Picard. Najvažniji pisci belgijskoga modernizma jesu svjetski poznati dramatičar → Maurice Maeterlinck i pjesnik → Émile Verhaeren. U XX. stoljeću od starijih pisaca značajnije prozne opuse izgradili su → Georges Eekhoud, Eugène Demolder i Hubert Krains, dok se u novijoj belgijski književnosti ističu Henry Carton de Wiart, Horace von Offel, → André Baillon, → Charles Plisnier, → Georges Simenon, Neel Doff, Dominique Rolin, Henri Michaux i dr.