Irska

Službeni naziv: Republika Irska, Poblacht na h’Éireann (irski), Republic of Ireland (engl.)
Površina: 70 273 km2
Stanovništvo (procjena 2001): 3 839 000 (55 stanovnika/km2); 59% gradsko
Glavni grad Baile Átha Cliath (Dublin), 495 100 stanovnika
Upravna podjela 4 provincije/26 grofovija
Službeni jezici irski i engleski
Valuta euro (€) = 100 centa (do 2002: irska funta = 100 penija)
Irska, država na najvećem dijelu istoimenog otoka u Zap. Europi, ima kopnenu granicu samo sa Sjev. Irskom, dijelom Ujedinjenoga Kraljevstva; izlazi na Atlantski ocean i Irsko more, ima 1448 km morske obale.
Prirodna obilježja

Kilkenny

rijeka Nora

poluotok Diangl

Dublin
Irska obuhvaća nešto više od 80% istoimenog otoka, osim Sjev. Irske, koja pripada Ujedinjenom Kraljevstvu. Pretežno je nizinska, sa samo 15-ak % teritorija iznad 200 m n. m. Središnji, najveći dio zemlje, zauzima blago valovita ravnica, ugl. 60– 120 m n.m., građena od karbonskih stijena i prekrivena mezozojskim vapnenačkim sedimentima (ugl. kreda). Dinamičniji izgled ravnici daju brežuljci i nekoliko nižih grebena te mnogobrojne vodene površine – jezera, močvare i tresetišta. Gotovo sa svih strana ravnicu uz obalu uokviruju gore. Wicklow Mts. (926 m) na JI, Donegal Mts (752 m) na S i Mountains of Connemara (819 m) na Z građene su pretežno od granita i uzdignuta kaledonskim nabiranjem (silur–devon). Gorja na JZ, Macgillycuddy’s Reeks i dr., uzdignuta su hercinskim nabiranjem. Tu je i najviši vrh Irske, Carrauntoohill, 1041 m. Reljef je vrlo snažno oblikovan tijekom ledenog doba (pleistocen), kada je ledeni pokrov snizio gorja. Djelovanje leda, posebice smjer njegova kretanja, snažno se odrazilo i na izgled obale. Zap. obala izrazito je razvedena s mnogobrojnim poluotocima (na mjestima gdje na obalu izbijaju gorja) odijeljenima u kopno duboko uvučenim zaljevima, najčešće potopljenim riječnim dolinama. Pred zap. obalom mnogobrojni su otočići i otočja. Ist. obala slabo je razvedena, s tek nekoliko manjih zaljeva. Klima je pod izrazitim utjecajem oceana koji ni od jedne točke nije udaljen više od 110 km, svježa, s dosta padalina i malo sunčanih dana. Siječanjske temp., zahvaljujući Golfskoj struji, ugl. su 4–7 °C. Ljeti zapadni vjetrovi s oceana donose svježinu, pa su srednje kolovoške temp. većinom 14–16 °C. Padalina ima tijekom cijele godine, u prosjeku o. 1500 mm. Dijelovi nizina u unutrašnjosti i ist. obala primaju i manje od 1000 mm, a zap. vjetrovima izložene padine planina na zap. obali i 2500 mm. Snijeg je razmjerno rijetka pojava i javlja se ugl. u gorjima. Miješana listopadna šuma do XVII. st. pokrivala je velike površine, ali je zbog intenzivnoga krčenja poslije gotovo nestala. Danas je (nakon pošumljavanja) pod šumama oko 5% teritorija Irske. Naziv “Zeleni otok” dobila je po travnatim površinama koje prevladavaju i koje su zbog povoljne klime bujne cijele godine. Uz travnjake, raširena je močvarna vegetacija (šaš, trska, paprati). Područje Irske odvodnjava se prema Atlantskom ocaenu na Z i njemu pripadnima Keltskom i Irskom moru na J i I. Rijeke koje izviru u obalnome gorju kratke su i brze. Najdulja irska rijeka (i cijelog brit. otočja) je Shannon, 354 km. Izvire na S, podno gorja Cuilcagh, teče na JZ i kod Limericka se estuarijskim ušćem ulijeva u Atlantski ocean. Ostale veće rijeke: Boyne, Liffey (obje kanalima povezane sa Shannonom), Barrow, Suir, Blackwater i dr. Mnogobrojna su jezera (irski: lough ) glacijalnog podrijetla. Najveća su na Z: Corrib (176 km2) i Mask. Allen Ree i Derg su na r. Shannon nastala u dolinskim udubljenjima oblikovanima djelovanjem leda. Mnogobrojne su močvare i tresetišta.
Stanovništvo
Irci su narod keltskih korijena i čine većinu (o. 96%) od 3 840 000 st. (procj. za 2004: 4 mil.). Po ustavu, prvi službeni jezik je irski, a drugi engleski. Oba se uče u školama. Iako je njegovo korištenje u usponu (govori ga oko 1/3 st.), irski se više govori u zap. dijelovima zemlje, dok se engleski rabi posvuda. Gustoća naseljenosti o. 55 st./km2. Najgušće je naseljeno ist. i juž. priobalje, a drugdje samo područja oko većih gradova. Najrjeđe (manje od 30 st./km2) su naseljeni S, SZ i JZ zemlje. U gradovima živi oko 60% st. Najveći je gl. grad, Baile Átha Cliath (Dublin) s 495 100 st. (aglomeracija o. 1 mil.), slijede Corcaigh (Cork) (195 400 st.), Luimheach (Limerick) (85 700 st.), An Ghaillimh (Galway) (68 600 st.), Waterford (48 330 st.). Broj st. Irske danas je gotovo upola manji od onoga sredinom XIX. st. (1840. više od 6,5 mil.). Bolest krumpira 1845. i 1846. uzrokovala je veliku glad od koje je stradalo oko 1 mil. ljudi i koja je potaknula velik val emigracije, ponajviše u SAD. U novije vrijeme I. slovi za zemlju s brzim porastom st., tj. među vodećima je u Europi. Stopa porasta je oko 6‰ (prosj. 1980–2001), a posljednjih se godina i povećava zbog znatne imigracije (3– 5‰ god.). Stopa rodnosti visoka je za eur. prilike, o. 15‰, a smrtnosti niska (o. 8‰). Očekivano trajanje života je 77 g. U dobnoj strukturi dominira st. od 15 do 65 g. (67,5 %). Mlađih od 15 g. je 21%, a starijih od 65 g. 11,5%. Više od 90% st. Irske su katolici. Ostale vjerske zajednice: anglikanci (pripadnici Irske crkve), prezbiterijanci, židovi i dr. Obrazovna struktura st., zahvaljujući razvijenom obrazovnom sustavu, dobra je (manje od 2% nepismenih). Osnovno školovanje u dobi 6–15 g. je obvezno. Većina osnovnih i mnoge srednje škole pod kontrolom su vjerskih zajednica, ali i njih financira država pa je školovanje besplatno (osim u nekim privatnim školama).
Gospodarstvo
Irsko je gospodarstvo ukupnom masom razmjerno malo. U velikoj mjeri osniva se na vanjskoj trgovini, uslužnim djelatnostima i modernoj industriji visoke tehnologije. Posljednijih 10-ak godina irska je vlada provela niz ekon. mjera usmjerenih na obuzdavanje inflacije, smanjenje javne potrošnje, obrazovanje radne snage i privlačenje stranih investicija. To je rezultiralo iznimno brzim gosp. rastom od gotovo 8% godišnje (prosj. 1990–2001). Dugo sa satusom slabo razvijene članice EZ-a (zahvaljujući čemu se koristila eur. fondovima), danas je s BNP-om od 22 850 USD/st. u rangu prosjeka četiriju najvećih gospodarstava EU. Stoljećima dominantno agrarna zemlja, danas od poljoprivrede ostvaruje 4% BNP-a. Iako prevladavaju miješana poljoprivr. gospodarstva (farme), više od 80% poljoprivr. površina odnosi se na livade i pašnjake. Za stočarstvo je povoljna mogućnost cjelogodišnje ispaše u većem dijelu zemlje. Najznačajnije je govedarstvo – u sred. dijelu zemlje za uzgoj mesa, a na J za proizvodnju mlijeka. Ovce se uzgajaju u brdskim i planinskim područjima u cijeloj zemlji. Od ratarskih kultura (pretežno na JI i I) važan je uzgoj krumpira, šećerne repe, žitarica (ječam, pšenica, zob). Mora oko Irske bogata su ribom, a važno je i slatkovodno ribarstvo. Šuma ima malo pa se provode intenzivna pošumljavanja radi smanjenja ovisnosti o uvozu drva za ind. papira i dr. Irska nije posebice bogata rudama, u novije doba neke se rude intenzivnije eksploatiraju, pa i izvoze. Među važnijima su cink (8. u svijetu), olovo i srebro, a u podmorju Keltskog mora otkriven je plin. Treset je tradicionalno gorivo u domaćinstvima, a koristi se i za proizvodnju el. energije. Ipak, većina energenata se uvozi. Irska ima slabo razvijenu klasičnu industriju. Tradic. industr. grane Irske su prehrambena (prerada mesa, proizvodnja piva i ostalih alkoholnih pića, šećera, mljekarska ind.), građevinska (cement, građev. kamen), prerada kože i vune. Danas su najvažnije moderne industr. grane – proizvodnja komponenti i sklopova za različite elektron. uređaje, opreme za računala, el. i elektron. uređaja i sl. proizvoda visoke tehnologije, uvedene velikim dijelom stranim investicijama iz SAD-a, Vel. Britanije, Njemačke i Japana. Intenzivan razvoj industrije smanjio je nezaposlenost, vlada je ulagala u obrazovanje radne snage, a značajna je i imigracija stručnjaka. Turizam je postao značajna gosp. grana – godišnje Irsku posjeti 6–7 mil. stranih turista, a zarada premašuje 4 mlrd. € (2002). Vanjska trgovina vrlo je važan izvor prihoda jer ostvaruje golem trgovinski suficit (po st. 8 puta veći nego Njemačka). Izvoze se vozila i dijelovi, strojevi i el. uređaji, računalna i druga elektron. oprema, kem., farmaceutski i preh. proizvodi. Uvoze se vozila, strojevi i oprema za ind., nafta i derivati, željezo i čelik, komponente za elektron. uređaje, sirovine, kem. proizvodi. Vel. Britanija još je uvijek gl. trgovinski partner, iako u manjem udjelu nego prije. Ostali najvažniji partneri: SAD, Belgija, Njemačka, Francuska, Japan. Razvijeni su svi oblici prometa. Gl. luke: Baile Átha Cliath, Corcaigh, An Ghaillimh i Waterford.
BNP (2001): 103,30 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (1999):
poljoprivreda 4%, industrija 36%, usluge 60%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 7%, industrija 29%, usluge 64%
Nezaposlenih (2002): 4,4%
Inflacija (1990–2001): 3,7 %/god.
Realan rast gospodarstva (1990–2001): 7,7 %/god.
Uvoz (2002): 55,30 mlrd. € (61,77 mlrd. USD)
Izvoz (2002): 93,72 mlrd. € (104,68 mlrd. USD)
Povijest

Dublin, dvorac

Ardmore, groblje iz XIII. stoljeća
Prvi tragovi naseljenosti od mezolitika (oko ←6000). U ← II. tisućljeću naseljavaju se Kelti. Društvo se organizira na principu klanova, koji se do ranoga srednjeg vijeka okupljaju u 5 kraljevstava zvanih Pet petina (irski: Cuíg Cuígí ): Ulaidh (Ulster), Midhe (Meath), Laighin (Leinster), Mumhain (Munster) i Connacht (Connaught) . Pretkršćansko razdoblje irske povijesti opisano je u junačkim spjevovima okupljenima u cikluse, od kojih je najpoznatiji Ulsterski ciklus o kralju Conchobaru, junaku Cú Chulainnu i njihovim sudrugovima. Irska se jače povezuje s ostatkom Europe tek prihvaćanjem kršćanstva, koje je prvi propovijedao u V. stoljeću sv. Patrick, budući svetac zaštitnik Irske. Nakon prihvaćanja kršćanstva dolazi do nagle uspostave mnogobrojnih opatija i samostanskih škola, a irski misionari (sv. Kolumban, sv. Galen, sv. Kilian i dr.) razvijaju široku misijsku djelatnost u zapadnoj i srednjoj Europi. Od kraja VIII. stoljeća Irska je izložena napadima Normana, koji u IX. stoljeću u njoj osnivaju i svoje kraljevstvo sa sjedištem u Dublinu. Normanske prodore konačno je zaustavio “visoki kralj čitave Irske” i kralj Mumhaina Brian Boru porazivši ih 1014. u bitki kraj Clontarfa. Nesposobnost irskih vladara u provođenju ujedinjenja otoka te međusobne borbe irskih kraljevstava iskoristio je engleski kralj Henrik II., koji je 1171. upao u Irsku i prisilio dio irskih knezova da ga prizna za svojega suverena te uzeo naslov “gospodara Irske”. Uvođenje engleskoga feudalnog sustava i podjela velikih posjeda engleskim barunima dovela je do pobune kralja Connachta Roryja O’Conora (1171–75), koja je završila faktičnom podjelom otoka na dva dijela (zapadnoga pod Roryjevom vlašću i istočnoga pod vlašću kraljeva namjesnika u Dublinu), a Rory O’Conor bio je prisiljen odustati od naslova visokoga kralja te zadržati samo onaj kralja Connachta. U XIII. stoljeću u engleskom dijelu otoka uspostavljen je i parlament. Pokušaj Iraca da se oslobode engleske vlasti pod vodstvom škotskoga kraljevića Edwarda Brucea (1315–18) završio je neuspjehom, a područje pod izravnom engleskom vlašću prošireno je na tri nove grofovije (Kildare, Desmond, Ormonde). Vlast Irskoga parlamenta vrlo je ograničio Henrik VII. 1494, a 1542. njegov nasljednik Henrik VIII. zavladao je cijelim otokom te uzeo naslov kralja Irske. Sukobi Iraca i Engleza zaoštravaju se još više tijekom druge polovine XVI. stoljeća kada se Ircima pokušava nametnuti protestantizam. Među mnogobrojnim pobunama ističu se ustanci Shanea O’Neilla (1559–67) i Hugha O’Neilla (1595–1601). Otpor u Irskoj skršio je Oliver Cromwell 1649–50, koji je započeo i pojačani proces useljavanja škotskih protestanata, čime su napetosti u zemlji još više ojačale. Pokušaj svrgnutoga engleskoga kralja Jakova II., kojeg su Irci kao katolika oduševljeno prihvatili, da s pomoću francuskih postrojba i irskih ustanika zavlada Irskom, onemogućila je vojska Vilima III. Oranskog (1689–91), a kao odmazdu engleske vlasti provode masovnu konfiskaciju posjeda i plansko uništavanje irskoga gospodarstva. Katolici su u potpunosti isključeni iz javnih službi, što dovodi do novih nemira i jake emigracije. Prve organizacije za borbu protiv engleske okupacije osnivaju se u XVIII. stoljeću, a dodatni poticaj daje im izbijanje Francuske revolucije. Godine 1791. osniva se savez Ujedinjeni Irci (engleski: United Irishmen) pod idejnim vodstvom Wolfea Tonea. Neuspjeli ustanak koji su predvodili članovi saveza 1798. iskoristila je britanska vlada → Williama Pitta (Pitta Mlađeg) da provede Zakon o ujedinjenju (Act of Union), analogan zakonu o uniji između Engleske i Škotske iz 1707. Godine 1801. proglašena je uspostava Ujedinjenoga Kraljevstva Velike Britanije i Irske (1801–1914) te je uspostavljen zajednički parlament u koji je Irska slala 32 poslanika u Gornji i 100 poslanika u Donji dom; biračko pravo ostalo je ograničeno na uzak sloj najvećih zemljoposjednika. Irski odgovor na “ujedinjenje” bio je ustanak → Roberta Emmeta 1803, ali je ugušen uz nesmiljene represalije, a gospodarsko iskorištavanje je nastavljeno. Glavna pokretačka strana irskoga političkog otpora postaje srednji sloj, pretežno katoličke vjere. Godine 1823. osnovano je na poticaj Daniela O’Connella Katoličko društvo (Catholic Association), a 1829. izboren je u Britanskom parlamentu Zakon o političkoj emancipaciji katolika (Emancipation Act) kojim su i katolici stekli pravo izbora u parlament i pristup javnim službama. Godine 1840. osnovano je Nacionalno društvo za opoziv unije (National Repeal Association), predvođeno D. O’Connellom, koje je težilo pronalaženju političkoga rješenja u pregovorima s britanskom vladom. Sredinom XIX. stoljeća  gospodarsko stanje u Irskoj dalje se pogoršava, a britanski veleposjednici tjeraju seljake i nameću razvoj stočarstva. Posebice težak udar siromašnim slojevima stanovništva nanijela je nerodica i bolest gnjiljenja krumpira 1845–49. koji je bio gotovo jedina hrana seoskoga stanovništva. Tada je umrlo više od milijun ljudi, a oko 1 250 000 iseljava u Ameriku. Od izbijanja gladi do 1851. broj irskoga stanovništva pao je za otprilike jednu trećinu (od 8 400 000 na 6 600 000). Takav negativni smjer razvoja nastavio se i poslije te je do kraja stoljeća broj stanovnika pao na 4 500 000, gotovo se prepolovivši u odnosu na stanje iz 1844. Od 1840-ih godina razvija se masovni pokret za neovisnost. Godine 1842. osniva se radikalna grupa Mlada Irska (Young Ireland), koja se okuplja oko časopisa Nacija (The Nation) urednika Charlesa Gavana Duffyja. Pokret je privremeno ugušen nakon neuspjela ustanka 1848. kada su brojni članovi bili deportirani ili su emigrirali. Godine 1858. James Stephens osniva Irsko republikansko bratstvo (Irish Republican Brotherhood, IRB), da bi  iste godine John O’Mahony  u SAD-u utemeljio tajno Fenijansko bratstvo (Fenian Brotherhood), nazvano po mitskoj irskoj ratničkoj družini Fianna Éireann, koju je predvodio Finn mac Cumhaill. Fenijanci su 1867. podignuli i ustanak koji nije uspio. Oko smirivanja situacije u Irskoj posebice je nastojala liberalna vlada britanskoga premijera → Williama Ewarta Gladstonea, koja je provela nekoliko zakona u korist Iraca. Godine 1869. Anglikanskoj je crkvi ukinut status državne Crkve, a 1870. donesen je zakon kojim je ograničena samovolja veleposjednika u odnosu na zakupce (Irish Land Act) te omogućen polagan prijelaz zemlje u njihovo vlasništvo. Iste godine irski zastupnik u Donjem domu → Isaac Butt zatražio je da Irska dobije vlastiti parlament i vladu. Godine 1872. osnovana je Liga za samoupravu (Home Rule League), koja se 1877. preimenovala u Irsku nacionalnu stranku, a 1879. stvoren je Irski zemaljski savez (Irish Land League), prva masovna stranka u Irskoj, pod vodstvom → Charlesa Stewarta Parnella. Služeći se bojkotom, zalagala se za daljnje reforme zemljoposjeda. Da bi pridobio glasove irskih zastupnika u Donjem domu, Gladstone je 1886. i 1893. podnio Gornjem domu prijedlog zakona o ograničenoj samoupravi Irske, ali su oni odbijeni. Godine 1900. snage koje se političkim sredstvima bore za neovisnost Irske ujedinjuju se u Ujedinjeni irski savez (United Irish League) pod vodstvom Johna Redmonda, koji djeluje u parlamentu pod nazivom Ujedinjena irska nacionalna stranka. Godine 1903. donesen je Zakon o kupovini zemlje (Wyndham Land Purchase Act) i provedena je agrarna reforma kojom su zakupnici dobili zemlju. Od 1905. republikanski pokret za potpuno neovisnu Irsku usredotočuje se u organizaciji  → Sinn Féin (irski: Mi sami), predvođenoj → Arthurom Griffithom. Godine 1912. liberalna vlada britanskoga premijera Herberta Henryja Asquitha predložila je treći put parlamentu zakon o irskoj samoupravi, koji je nakon duga oklijevanja i prihvaćen 1914, no uz zadršku njegove primjene do 1918. Rasprave o zakonu i njegovo usvajanje doveli su do zaoštravanja unutarnjih napetosti među protestantima i katolicima u Irskoj, koji su počeli formirati svoje oružane postrojbe (protestantski ulsterski dobrovoljci i katolički irski dobrovoljci) i međusobno se sukobljavati. Članovi Irskoga republikanskog bratstva i organizacije Sinn Féin podignuli su u Dublinu na uskrsni ponedjeljak 23. IV. 1916. ustanak (takozvani uskrsni ustanak) i proglasili Irsku Republiku. Ustanak je krvavo ugušila britanska vojska nakon šestodnevnog otpora, a nad sudionicima su provedene žestoke represalije. U siječnju 1919. irski zastupnici Britanskoga parlamenta i članovi organizacije Sinn Féin  sastali su se u Dublinu i proglasili se Irskom narodnom skupštinom (Dáil Éireann), koja je proglasila neovisnost i ustrojila vladu na čelu s → Éamonom de Valerom. Proglašenju neovisnosti uslijedio je anglo-irski i građanski rat u kojem se s irske strane borila Irska republikanska armija (→ IRA), sastavljena od pristaša Sinn Féina. Primirje je postignuto 23. XII. 1920. kada je Britanski parlament donio nov zakon o Irskoj (Government of Ireland Act), kojim je od Irske odcijepljeno 6 sjevernih grofovija s protestantskom većinom i koje su objedinjene pod nazivom Sjeverna Irska, a preostali dio dobio je status dominiona. Takvo rješenje nevoljko je prihvatila Irska narodna skupština u srpnju 1921. te je 1922. osnovana Slobodna Država Irska (irski: Saorstát Éireann; engleski: Irish Free State) s priznanjem engleske krune, koju je zastupao generalni guverner, i s autonomnom vladom. Prvi predsjednik vlade bio je A. Griffith (1922). Neovisnost stječe novim ustavom od 29. XII. 1937, kada mijenja ime u Irska (Éire), ali ostaje članica Commonwealtha. Za prvoga predsjednika izabran je Douglas Hyde (1938–45). Iz Commonwealtha istupa 1949. te uzima naziv Republika Irska (Poblacht na h’Éireann). Od 1955. članica UN-a, od 1987. članica EZ-a (od 1993. EU). Na vlasti se smjenjuju stranke Ujedinjena irska partija (→ Fine Gael) i Republikanska stranka (→ Fianna Fáil). Tako su iz potonje premijeri bili → Bertie Ahern (1997– 2008) i Brian Cowen (2008–2011), a iz prve Enda Kelly (od 2011). 

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: