Velika Britanija i Sjeverna Irska


Službeni naziv: Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland
Površina: 244 110 km2
Stanovništvo (procj. 2007): 60 363 602 (247,3 st./km2); 90% gradsko
Glavni grad London, 7 554 236 st. (procj. 2007)
Upravna podjela 4 regije
Službeni jezik engleski
Valuta britanska funta (GBP) = 100 penija
Velika Britanija i Sjeverna Irska, otočna država i ustavna monarhija u sjeverozap. Europi, obuhvaća veći dio Brit. otočja: otok Vel. Britaniju (229 870 km2) – Englesku, Škotsku i Wales, sjev. dio otoka Irske (Ulster), otočja Hebridi, Orkney i Shetland te nenaseljeni otok Rockall (o. 400 km sz od Irske); ima 12 429 km morske obale.
Prirodna obilježja
Stanovništvo

Nottingham

Yorkshire, ribarsko selo

Hadrijanov zid

Kraljevski koledž i kapela u Cambridgeu

katedrala u Cornwallu

Albert Dock u Liverpoolu

Škotska, kraljevski dvorac Balmoral

zgrada parlamenta u Londonu

Edinburgh

dvorac Windsor

Plymouth
Vel. Britanija jedna je od najurbaniziranijih država svijeta: 90% st. živi u gradovima. Najveći je London (7,5 mil. st., procj. 2007), od većih se izdvajaju Birmingham (989 141), Glasgow (604 355), Liverpool (468 011), Leeds (460 456), Sheffield (449 971), Edinburgh (441 419), Manchester (395 323) i Cardiff (307 364). Prema procjeni za 2007, godišnji rast broja stanovnika vrlo je malen i iznosi 0,3%, ugl. kao posljedica doseljivanja. Stopa rodnosti 10,7‰ (procj. 2007), a smrtnosti 10,1‰ (2007). Smrtnost dojenčadi je mala, 5‰ (2007). Stanovništvo Vel. Britanije je, kao i u većini razvijenih eur. zemalja, staro; u dobnom sastavu starijih od 60 g. ima o. 17% (procj. 2007), a mlađih od 15 g. 18% (procj. 2007). Očekivano trajanje života 79 g. Obrazovni se sustavi razlikuju između Engleske, Walesa i Sjev. Irske s jedne, te Škotske s druge strane. Nepismenih ima o. 1%. Vel. Britanija ima 46 sveučilišta, 35 u Engleskoj, 8 u Škotskoj, 2 u Sjev. Irskoj i jedno u Walesu. Najstarija su u Oxfordu (osn. o. 1100), Cambridgeu (osn. o. 1200), St. Andrewsu (1411), Glasgowu (1451) i Aberdeenu (1494).
Gospodarstvo
Najveća gosp. sila tijekom XIX. st., nakon II. svj. rata suočila se s teškim gosp. prilikama. Gosp. je oporavak razmjerno sporo započeo 1950-ih. Članstvo u EEZ-u (danas EU) od 1973. pozitivno je utjecalo na gosp. uspon. Danas jedna od gosp. najrazvijenijih zemalja svijeta (članica G7), uspješno se razvila iz nekadašnje klas. industr. u modernu postindustrijsku zemlju. Uslužni sektor dominira u gosp. strukturi, brit. je ind. na svj. tržištu među najkonkurentnijima. Poljoprivreda, koja danas zapošljava manje od 2% stanovništva, visokoproduktivna je te gotovo u cijelosti zadovoljava domaće potrebe za žitom, krumpirom, mesom i mlijekom. Obradivo je 23,2% površine Vel. Britanije (5,33 mil. ha). Travnjaci pokrivaju 22,3% (5,44 mil. ha), a pod pašnjacima je 15,9% površine (3,88 mil. ha; ponajprije u Škotskoj i Walesu). Najvažnija je grana poljoprivrede stočarstvo, a najrazvijenije je mliječno i mesno govedarstvo. Nakon Danske i Španjolske, Vel. Britanija najvažnija je ribarska država u EU-u. Danas se godišnje izlovi o. 920 000 t morske ribe, ponajprije bakalar, skuša, list, te školjke i rakovi. O. 10% površine je pod šumama, od čega ih je 37% u državnom, a 63% u privatnom vlasništvu. Najviše šuma ima u Škotskoj, gdje one prekrivaju o. 15% površine. Godišnje se posiječe 10,7 mil. m3 drva, a zadovolji se tek 1/5 domaćih potreba. Vađenje ugljena doseglo je svoj vrhunac 1913, kada je iskopano o. 300 mil. t ugljena. Proizvodnja ugljena, zbog sve većih troškova i sve manje potražnje, bitno se smanjila u razdoblju 1950–79. (za 40%), a broj rudnika se s 901 smanjio na samo 241. Danas je otvoreno još 40-ak rudnika ugljena. Nafta je otkrivena u podmorju Sjev. mora 1969, a od 1975, kada je započela eksploatacija, Vel. Britanija se razvija u jedan od vodećih svj. proizvođača nafte. Vel. Britanija raspolaže i bogatim ležištima zemnoga plina u plitkome moru ispred obale ist. Engleske (Norfolk, Lincoln) te i od Shetlanda. S proizvodnjom od 92,5 mlrd. m3 (2005) na 3. je mjestu u svijetu. Nakon 1980. počeo se smanjivati udio ind. u BDP-u u korist uslužnih djelatnosti. Počinje afirmacija novih industr. grana, poput elektron., elektrotehn. i farmaceutske. Vlastitim proračunskim sredstvima te uz pomoć Eur. fonda za regionalni razvoj uspješno je potaknut razvoj novih industr. središta visokih tehnologija u Škotskoj (Dundee, Edinburgh) i Walesu. Od ukupnog broja industr. tvrtki (o. 156 000), čak ih 70,6% zapošljava manje od 10 radnika. Najveći udio zaposlenih imaju prehr. i duhanska ind., a slijede ih elektrotehn. i elektron., ind. papira i grafička, ind. transportnih sredstava, strojogradnja, kem., ind. gume i plastičnih masa, te na kraju tekst. i obućarska. Brit. industr. razvoj vezan je uz tekst. ind., koja je prerađivala pamuk iz kolonija te domaću vunu i lan. Danas su vodeća središta tekst. ind. Manchester i Liverpool-Birkenhead. Vuna se prerađuje u Yorkshireu (Leeds, Bradford, Huddersfield), a lan u Sjev. Irskoj (Belfast, Londoderry) i na ist. obali Škotske (Dundee, Montrose, Arbroath). Usprkos zatvaranju brojnih željezara i čeličana, Vel. Britanija ostaje među vodećim svj. proizvođačima željeza (10,2 mil. t u 2005; 12. u svijetu) i čelika (13,2 mil. t u 2005; 17. u svijetu). Strojogradnja i kovinska ind. danas su izvozno orijentirane. Gl. su središta strojogradnje Sheffield, Manchester, Leeds, Nottingham, Birmingham i Glasgow. Razvijena je i automob. ind.; godišnje se proizvede o. 1,8 mil. osobnih automobila, te o. 186 000 autobusa i kamiona, po čemu je na 8. mjestu u svijetu. Brodogradnja, u kojoj je Vel. Britanija dominirala u prošlosti, posljednjih je desetljeća gotovo u cijelosti propala. Pad je zabilježen i u zrakoplovnoj ind.; tijekom 1950-ih i 1960-ih bila je najveći izvoznik zrakoplova u svijetu, a danas tek dijelom proizvodi za civilno zrakoplovstvo (British Aerospace posluje u okviru Airbusa). Vel. Britanija danas je jedan od triju vodećih svj. proizvođača lijekova i pionir u području biotehnologije. Vel. Britanija svj. je predvodnik u području elektronike (računala, optički kablovi) i proizvodnje naftne opreme. Razvijene su i kem. (doživjela preobrazbu i velik rast), keramička (sa stoljetnom tradicijom), staklarska te duhanska ind., a u graf. ind. i nakladništvu ubraja se u svj. velesile. Izvoze se nafta i zemni plin, kemikalije, hrana, pića, precizni instrumenti, elektron. roba i duhan, a uvoze strojevi, hrana, drvo, papirni proizvodi i gorivo. Brojne amer. i jap. tvrtke imaju svoja sjedišta upravo na teritoriju Vel. Britanije. Gl. trg. partneri: SAD, Japan, Njemačka, Francuska, Republika Irska, Nizozemska, Belgija, Norveška, Španjolska, Kina. Cestovna je mreža vrlo razvijena; od 392 000 km cesta, koje su u cijelosti asfaltirane, 3472 km je autocesta. Današnju želj. mrežu čini 16 652 km pruga, od čega je 5167 km elektrificirano. Brit. su željeznice u vlasništvu poduzeća Railtrack (privatizirano 1996). Ispod Engl. kanala (La Manchea) izgrađen je u razdoblju 1987–93. tunel Channel Tunnel od Calaisa (Francuska) do Folkestonea (Vel. Britanija), otvoren 6. V. 1994, dug 50,4 km. Kroza nj prometuju vlakovi za prijevoz automobila te brzi putnički vlakovi Eurostar, koji povezuju London, Pariz i Bruxelles. Do II. svj. rata Vel. Britanija bila je vodeća svj. pom. velesila. Danas u svojoj floti ima 476 brodova. Više od 400 luka. Danas Vel. Britanija ima o. 5600 km unutar. plovnih putova na kanalima i rijekama. Najveći je kanal Manchester Ship Canal. Na području Vel. Britanije prometuje 57 zračnih luka s redovitim putničkim i robnim prometom. Najveća je londonski Heathrow (s o. 62 mil. putnika godišnje 4. u svijeta i 1. u Europi). Najveći je avioprijevoznik British Airways (osn. 1974), jedan od vodećih u svijetu.
BNP (2006): 2350 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2006):
poljoprivreda 1%, industrija 25,6%, usluge 73,4%
Udio zaposlenih po sektorima (2006):
poljoprivreda 1,4%, industrija 18,2%, usluge 80,4%
Nezaposlenih (2006): 2,9%
Inflacija (2006): 3%
Realan rast gospodarstva (2005): 1,8%
Uvoz (2006): 603 mlrd. USD
Izvoz (2006): 468,8 mlrd. USD
Povijest

(do 1707. → Engleska, povijest)

Dana 1. V. 1707. Engleska je uredila odnose sa Škotskom donošenjem Zakona o uniji, čime je stvoreno Kraljevstvo Velike Britanije. Poslije vojnih uspjeha u Ratu za španjolsku baštinu (1701–04) i → Sedmogodišnjeg rata (1756–63), Velika Britanija postala je najznačajnija vojna, politička i pomorska sila u Europi. Nakon stjecanja francuskih posjeda u Indiji i Kanadi, potkraj XVIII. stoljeća Velika Britanija učvršćuje svoje pozicije u Australiji i Novom Zelandu. Nakon smrti kraljice Ane, na britansko prijestolje dolaze vladari iz hannoveranske dinastije. Prvi vladar iz te dinastije bio je → Đuro I. (1714–27), kojega je naslijedio Đuro II. (1727–60). U vrijeme dugotrajne vladavine → Đure III. (1760–1820) Velika Britanija doživjela je poraz u ratu kojim su britanske kolonije u Americi stekle neovisnost (1775–83). Veliki irski ustanak 1798. prisilio je britanski kabinet da ozbiljno razmotri irsko pitanje. Tada je premijer → William Pitt (Pitt Mlađi) odlučio da je najbolje rješenje irskoga pitanja u ujedinjenju s Velikom Britanijom. Dana 1. I. 1801. potpisan je Akt o uniji kao zakonodavni ugovor kojim su ujedinjene Velika Britanija (Engleska i Škotska) s Irskom, a kraljevstvo je promijenilo ime u Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske. Povećanje kolonijalnih posjeda tijekom XIX. stoljeća dovelo je do snažna industrijskog i trgovačkog razvitka Engleske. Nastojeći sačuvati svoje kolonijalne stečevine i položaj prve europske sile, Velika Britanija podupirala je politiku postojećeg stanja i ravnoteže sila. Tek su ratovi protiv Napoleonove Francuske i kontinentalna blokada izazvale gospodarsku krizu u kraljevstvu, ali je unatoč tome Velika Britanija ostala najjača gospodarska sila svijeta do kraja XIX. stoljeća. Tome je pridonijela pobjeda britanske nad francuskom flotom kraj Trafalgara 1805. kojom je spriječena francuska invazija na britansko otočje. Za vladanja kraljice → Viktorije (1837–1901) britanska kolonijalna ekspanzija doživjela je svoj vrhunac, a poseban je uspjeh predstavljalo zauzimanje Sueskoga kanala (1875). Ipak, neke stare kolonije, kao Kanada i Australija, u tom su razdoblju stekle neovisnost (1867. i 1901). U političkom životu zemlje tijekom XIX. stoljeća dolazi do jačanja parlamenta osobito kroz osobe premijera → Roberta Peela, → Benjamina Disraelija i → Williama Ewarta Gladstonea. Zbog nagla uspona Njemačke, Velika Britanija ušla je u savezništvo s Francuskom Londonskim sporazumom 1904 (→ entente cordiale), kojemu se 1907. pridružila i Rusija. U I. svjetski rat (1914–18) Velika Britanija stupila je kao saveznik Francuske i Ruskoga Carstva i ratovala u Europi, Mezopotamiji i na svim morima. Nakon savezničke pobjede u ratu protiv Njemačkoga Cartsva i Austro-Ugarske Monarhije, izbili su veliki revolucionarni nemiri u Irskoj te je kao posljedica toga 1921. Irskoj Slobodnoj Državi dan poseban status unutar kraljevstva. Ipak, šest županija u Ulsteru, gdje je živjelo miješano katoličko i protestantsko pučanstvo, ostalo je u sastavu Ujedinjenoga Kraljevstva pod nazivom Sjeverna Irska. U političkom životu kraljevstva od posebne je važnosti bila pojava nove Laburističke stranke koju je 1924. osnovao → James Ramsay MacDonald. Godine 1931. → Westminsterskim statutom osnovana je Britanska zajednica naroda (Commonwealth of Nations). Velika Britanija ušla je u II. svjetski rat 3. IX. 1939. nakon njemačkoga napada na Poljsku. Kralj → Đuro VI. postavio je na mjesto predsjednika ratnoga kabineta u svibnju 1940. → Winstona Leonarda Spencera Churchilla, koji se odlučno suprotstavio Hitlerovim osvajačkim ambicijama. U ljeto iste godine započela je takozvana Bitka za Britaniju, zemlja je bila izložena tromjesečnom razornom bombardiranju njemačkoga zrakoplovstva. Uz nadljudske napore britansko zrakoplovstvo i protuzračna obrana pružilo je odlučan otpor i natjeralo Hitlera da odustane od invazije na Veliku Britaniju. Churchill je blisko surađivao s američkim predsjednikom → Franklinom Rooseveltom (→ Atlantska povelja), a u prosincu 1941. Velika Britanija i Sovjetski Savez potpisali su sporazum o zajedničkom vođenju rata protiv Njemačke. Štiteći svoje interese u kolonijama, prekomorska britanska vojska ratovala je i u Africi i Aziji. Zajedno s američkim snagama 1943. osvojena je sjeverna Afrika i započeo prodor u Italiju. U lipnju 1944. s britanskog je otoka krenula velika saveznička invazija na Francusku kao uvod u konačno oslobađanje Europe od njemačke okupacije. Velika Britanija aktivno se uključila i u razgovore oko budućnosti Europe nakon rata (konferencije u Teheranu, na Jalti i u Potsdamu). Nakon savezničke pobjede u II. svjetskom ratu, Velika Britanija bila je gospodarski oslabljena. Iako je Churchill uspješno vodio zemlju tijekom rata, na parlamentarnim izborima 1945. narod je izabrao Laburističku stranka na čelu s → Clementom Atleejem (1945–51) koja je počela provoditi nacionalizaciju utemeljenu na idejama socijalizma, a država je preuzela najvažnije banke (Bank of England), rudnike, sve kompanije koje su se na nacionalnoj razini bavile transportom (željeznice, civilne zrakoplovne kompanije) i dr. Godine 1949. Velika Britanija ušla je u sastav NATO-a i Vijeća Europe, a 1960. u EFTA-u. Godine 1947. Indija postaje neovisna država, a tijekom dekolonizacije više je britanskih kolonija i posjeda steklo neovisnost. Nakon smrti kralja Đure VI. na prijestolje dolazi 2. VI. 1953. kraljica → Elizabeta II. Godine 1973. Velika Britanija ušla je u Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ). Tijekom 1970-ih osobito se zaoštrilo stanje u Sjevernoj Irskoj pa je britanska vojska 1972. ušla u tu zemlju radi uspostave reda. Ipak, sve do kraja XX. stoljeća (Sporazum o Sjevernoj Irskoj, 1998) u Sjevernoj Irskoj nastavljeno je međusobno nasilje i terorističko djelovanje kako katolika, koji su željeli ujedinjenje s Republikom Irskom, tako i protestanata, koji su podupirali ostanak zemlje u sastavu Ujedinjenoga Kraljevstva. Konzervativna premijerka → Margaret Thatcher (vladala od 1979–90) osobito je obilježila kraj XX. stoljeća potičući privatna ulaganja i umanjujući važnost državnog upletanja u gospodarstvo države. U vanjskoj je politici ona provodila politiku moći što je obilježeno velikom pobjedom nad Argentinom u → Falklandskom ratu (1982). Politiku M. Thatcher nastavio je i premijer → John Major (1990–97), a potom su vlast preuzeli laburisti → Tonyja Blaira. Na temelju referendumâ održanih 1997. obnovljena je djelomična autonomija Škotske i Walesa, a 1998, nakon dugotrajnih pregovora, postignut je sporazum o Sjevernoj Irskoj (10. IV. 1998) koji je potvrđen na referendumu stanovnika Sjeverne Irske i Republike Irske iste godine. U lipnju 2007. T. Blair daje ostavku i premijersku dužnost prepušta → Gordonu Brownu. Na izborima 2010. pobjeđuje Konzervativna stranka i predsjednik vlade postaje njezin čelnik David Cameron, koji svoj položaj potvrđuje i pobjedom na izborima 2015. Nakon referenduma o ostanku Velike Britanije u Europskoj uniji ili izlasku iz nje, održanom 23. VI. 2016, većina (51,89 %) od 72% izašlih birača odlučila se za izlazak Velike Britanije iz Europske unije (takozvani BREXIT, kratica od engleskih riječi Britain Britanija i exit izlazak). Premijer Cameron odstupio je s čela Konzervativne stranke 11. VII. 2016, a njegovu dužnost preuzela je Theresa May, ministrica unutarnjih poslova, koja je od 13. VII. i predsjednica vlade.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: