Škotska, opatija u Melroseu
Škotska, Highlands
Škotska, megaliti na otoku Lewis
Škotska, Glasgow, Umjetnička galerija
Škotska, dvorac Kilchurn na jezeru Awe
Škotska, rijeka Lossie, Lossiemouth Grampian
Škotska, Inverness
Škotska, Orkney, ruševine Skara Brae
Škotska, keltski križ na otoku Mull
Škotska, dio Ujedinjenoga Kraljevstva Vel. Britanije i Sjev. Irske; zauzima sjev. dio otoka Vel. Britanije, uključuje otočja Hebridi (ispred zap. obale), Orkney (ispred sjeveroist. obale) i Shetland (si od Orkneya) te nekoliko manjih otoka (najveći Arran); 78 790 km2 , o. 5 094 800 st. Gl. grad Edinburgh, a najveći Glasgow (dio konurbacije Greater Glasgow). U reljefu dominira Škotsko visočje, koje zauzima gotovo polovicu površine Škotske, a sastoji se od dvaju usporednih lanaca smjera pružanja SI–JZ, odijeljena sustavom jezera Glen More (Great Glen). Sz od Glen Morea ispresijecano je brojnim ledenjačkim dolinama, a prosječna nadmorska visina iznosi 600–900 m. Ji od Glen Morea pruža se gorje Grampian s najvišim vrhom Škotske i Vel. Britanije, Ben Nevisom (1344 m). Sred. dijelom proteže se Sred. ravnica (Lowlands) s plodnim dolinama, prosječne visine o. 150 m. U ovom dijelu Škotske nalazi se većina gradova i industrije te živi najveći dio stanovništva. To je najrazvijeniji i najnaseljeniji dio Škotske (o. 75% st.). Na J se pruža Južno pobrđe, najviši vrh Merrick (843 m). Na granici s Engleskom pruža se gorje Cheviot. Obale su vrlo razvedene, os. zapadna, s brojnim zaljevima strmih strana (fjordovi) i uvalama. Duljina obale o. 3700 km. Klima oceanska; zime blage, ljeta svježa. Prosječna temperatura najtoplijeg mjeseca (srpanj) 14 °C na istočnoj, odn. 15 °C na zap. obali, a najhladnijega (siječanj) 3 °C na istočnoj, odn. 4 °C na zap. obali. Godišnje padne čak o. 3800 mm padalina na planinskom zapadu, odn. o. 635 mm na istoku. Najveće su rijeke Tay (najduža), Clyde, Tweed, Forth, Dee i Esk; važan hidroenergetski potencijal (najveći u Vel. Britaniji). Brojna ledenjačka jezera, najveće i najduže Loch Lomond (70 km 2). Prir. jezera u sustavu Glen More (Loch Ness i dr.) međusobno su povezana umjetnim kanalima i zajedno tvore Kaledonski kanal. Poljodjelstvo; uzgoj pšenice, krumpira, ječma, zobi, bijele repe i voća. Na S i Z razvijeno šumarstvo, ovčarstvo i govedarstvo. Ribarstvo na obali i otocima (haringa, jastog, losos); vodeće ribarske luke: Aberdeen, Peterhead, Mallaig, Fraserburgh i Lerwick. Mljekarstvo. Nekad bogata ležišta ugljena i željezne rude bila su osnovom rane industrijalizacije. Š. ima velika ležišta nafte (najveće u EU-u) i zemnoga plina u Sjev. moru (otkrivena 1960-ih). Važna su i ležišta cinka na J. Ind. je koncentrirana u sred. nizinskom dijelu Š.; prehr. (proizvodnja whiskeyja), tekst., elektronička (računala), petrokem. i kem. ind., crna (Glasgow) i obojena metalurgija (Burntisland kraj Edinburgha). Brodogradnja. Turizam. Stanovništvo je neravnomjerno razmješteno; najveća gustoća naseljenosti u sred. nizinskom dijelu. S prosječnom gustoćom naseljenosti od 65 st./km2 , Š. je najrjeđe naseljeni dio Vel. Britanije. Najveća je gustoća naseljenosti u području Edinburgha i Glasgowa, ovdje živi o. 3/4 st. Edinburgh je jedno od vodećih financ. središta u Europi. Ostali veći gradovi: Aberdeen, Dundee i Inverness.
Povijest
Prostor Škotske u rimskim je spisima nazivan Caledonia. Na sjeveru su obitavala plemena Pikta koja su Rimljani, bez uspjeha, pokušavali pokoriti. Početkom VI. stoljeća Škoti, keltsko pleme iz sjeveroistočne Irske, doseljavaju se na područje današnje grofovije Argyll. Ondje su utemeljili kraljevstvo Dalriadu, a kršćanstvo se (pristiglo iz Irske) postupno počelo širiti i na teritorij Pikta. Godine 843. Škoti i Pikti su se sjedinili te pod kraljem Kennethom MacAlpinom utemeljili državu koja je obuhvaćala veći dio Škotske sjeverno od rijeka Forth i Clyde (Kraljevstvo Alba). Oko 1016. kralj → Malcolm II. zavladao je pokrajinom Lothian i bivšim britanskim kraljevstvom Strathclyde u kojem je za kralja postavio svojeg unuka → Duncana I. Kada je 1034. naslijedio Malcolma, Škoti, Pikti, Angli i Britanci sjedinjeni su u jedinstvenu kraljevinu nazvanu Škotska (Kraljevstvo Škota, Kingdom of Scots), a Duncan je prvi vladar s naslovom “kralja Škota”. Poginuo je u građanskom ratu (1040) protiv svojega vojskovođe i bratića → Macbetha, koji se potom proglasio kraljem, ali ga je 1057. porazio Duncanov sin Malcolm III. Glavati (1058–93). Najmoćniji Malcolmov nasljednik bio je → David I. (1124–53). U doba vladavine Vilima I. Lava (1165–1214) Škotska je crkva podvrgnuta (1192) izravno Rimu,
a za vladanja njegova sina i nasljednika → Aleksandra II. (1214–49) započelo je pokoravanje Hebrida (okončano 1266). Vladavina → Aleksandra III. (1249–86) doba je jake kraljevske vlasti te mira i gospodarskoga prosperiteta zemlje (poslije nazivano “zlatnim razdobljem” škotske povijesti). Nakon smrti malodobne unuke i nasljednice Aleksandra III., Margarete zvane Djeva od Norveške (1290), javlja se čak 13 pretendenata na škotsko prijestolje. Presuditelj u tom sporu, engleski kralj → Eduard I. Krakati, izabrao je za kralja Johna Balliola (1292–96), ali kada se ovaj pobunio ne želeći biti engleski vazal, Eduard je poveo rat protiv Škotske i nakon pobjede kraj Dunbara (1296) ovladao zemljom. Već iduće godine izbio je protuengleski ustanak škotskih seljaka i pučana koji je predvodio William Wallace te nanio Englezima poraz kraj Stirlinga, ali je 1298. izgubio bitku kraj Falkirka. Ustanak se nastavio do 1305, kada je Wallace uhvaćen i smaknut. Godine 1306. vodstvo ustanka preuzima → Robert I. Bruce te se iste godine kruni za kralja kao Robert I. Godine 1314. Englezi su poraženi u bitki kraj Bannockburna te je Škotska stekla samostalnost. Englezi su to naposljetku priznali 1328. Unatoč tome, ratovi s Englezima nastavljeni su i za vladavine Robertova sina → Davida II. (1329–71). Godine 1371. na škotsko prijestolje stupa → Robert II. Namjesnik iz dinastije → Stuart (1371–90). Tijekom XIV. i XV. stoljeća kraljevska vlast slabi u korist domaćega krupnog plemstva, a istodobno Škoti dolaze u sve češće sukobe s Englezima. Teško su poraženi 1513, a sam škotski kralj → Jakov IV. (1488–1513) poginuo je u bitki. Godine 1542. kraj Solway Mossa poražen je → Jakov V. (1513–42), škotski vladar koji se znatno oslanjao na savezništvo s Francuzima. Nakon njegove smrti Škotskom je, umjesto njegove malodobne kćeri → Marije Stuart, upravljala Marie de Guise, Jakovljeva druga supruga. Uz francusku vojnu pomoć Englezi su 1551. potisnuti iz Škotske. Francuski utjecaj u zemlji tada posebno jača, a škotsko-francusko savezništvo potvrđeno je udajom Marije Stuart 1558. za francuskoga prijestolonasljednika Franje II. Istodobno u Škotskoj jača protestantizam; 1557. sklopljen je savez protestanata, koji je podupirala engleska kraljica → Elizabeta I. Godine 1560. engleska je flota blokirala Leith. Istodobno je francuska vojska bila prisiljena napustiti Škotsku. Iduće godine Marija Stuart se vraća u zemlju, što dovodi do rasplamsavanja sukoba; 1567. protestanti su podigli ustanak i prisilili je na abdikaciju u korist malodobnoga sina → Jakova VI. (1567–1625). Marija je 1568. zatražila utočište u Engleskoj, gdje ju je Elizabeta I. dala zatočiti i, pod optužbom za veleizdaju, smaknuti (1587). Nakon Elizabetine smrti (1603) Jakov VI. proglašen je (kao praunuk Margarete Tudor, kćeri kralja Henrika VII.) i engleskim kraljem (kao Jakov I.). Tim je činom postignuta personalna unija između Engleske i Škotske, ali su obje zemlje još jedno stoljeće zadržale svoje zasebne parlamente. Jakovljev nasljednik → Karlo I. (1625–49) nametnuo je Škotima anglikansko bogoslužje, što je dovelo do otpora (1638). Godine 1642, kada je u Engleskoj započeo sukob između kralja i Parlamenta, škotski su prezbiterijanci bili na strani engleskih puritanaca i → Olivera Cromwella; 1643. sklopili su savez s njima (Solemn League and Convenat); 1644. škotske su postrojbe sudjelovale na strani puritanaca u bitki kraj Marston Moora, a iduće su godine kraljeve postrojbe u Škotskoj potpuno poražene. Nakon poraza i na engleskom tlu, Karlo I. pokušao je pronaći utočište u Škotskoj, ali je izručen Engleskom parlamentu (smaknut 1649). U cilju iskazivanja odanosti dinastiji, škotski su prezbiterijanci proglasili Karlovim nasljednikom njegova sina. Povratak → Karla II. iz Nizozemske u Škotsku doveo je do rata s Englezima. Godine 1650. Škotima je Cromwell nanio težak poraz kraj Dunbara, a 1651. konačno slomio njihov otpor. Time je Škotska sjedinjena s Engleskom u → Commonwealthu. Zavladavši 1660, Karlo II. započeo je provoditi otvorenu samovolju. Anglikanska crkva ponovno je nasilno nametnuta u cijeloj zemlji, a politički su protivnici izvrgnuti progonima. Otpor kraljevoj samovladi 1666. ugušen je nesmiljenim mjerama, a nakon gušenja novog ustanka (1679) otpočelo je razdoblje otvorene represije (Killing Time). Sukobi se nisu smirili ni za Karlova nasljednika → Jakova VII. (u Engleskoj Jakov II.). Prevratom 1688. Jakov je svrgnut, a ustoličen je (1689) → Vilim III. Oranski. Iste je godine ugušen i ustanak jakobita, pristaša svrgnutoga kralja Jakova VII. Početkom 1707. Škotski i Engleski parlament prihvatili su plan o tješnjoj uniji obiju zemalja; združena kraljevstva Škotske i Engleske nosit će ime Velika Britanija, koje će imati jedinstvenu zastavu (Union Jack), a zemljom će upravljati jedan parlament, čime su zasebni parlamenti Škotske i Engleske prestali postojati. Tijekom prve polovine XVIII. stoljeća otpor uniji i dalje se održao u dijelovima Škotske; pristaše restauracije dinastije Stuart (jakobiti) podigli su više ustanaka (1708, 1715, 1719, 1745–46), koji su krvavo ugušeni, a poraženim škotskim klanovima nanesen je nizom upravnih mjera težak udarac. Tijekom XIX. stoljeća u Škotskoj traju nastojanja za parlamentarnu reformu; 1885. ustrojeno je u Parlamentu zasebno ministarstvo za Škotsku, a njegov je ministar ujedno i član britanske vlade. U drugoj polovini XX. stoljeća ponovno jačaju težnje za autonomijom Škotske. U rujnu 1997. (na poticaj laburističke vlade britanskoga premijera → T. Blaira) na referendumu je većinom glasova potaknut ustroj zasebnoga Škotskoga parlamenta, a prvi izbori za njegov saziv održani su 1999.