Bribirski knezovi

Bribirski knezovi, srebrni groš Pavla I. i Mladena II., Zagreb, Arheološki muzej
Bribirski knezovi, hrv. velikaški rod, poznatiji pod imenom Šubići. Podrijetlom iz Bribirske županije. Najstarije prezime roda bilo je vjerojatno Bribiršćić (Berberistich), poslije Bribirski (Breberienses), a ime Šubići postaje ustaljeno od XIV. st. (prvi slučaj iz 1311, učestalije od 40-ih god. XIV. st.). Članovi roda spominju se od druge pol. XI. st. kao bribirski župani i visoki dvorski dostojanstvenici (posteljnici) na hrv. kralj. dvoru. Prema predaji zabilježenoj u XIV. st. (tzv. Qualiter ili Pacta conventa), Mrmonja, jedan od članova roda, sudjelovao je prilikom izbora ug. kralja Kolomana za hrv. kralja (1102). Pouzdani rodoslov gl. kneževske grane obitelji moguće je pratiti od sred. XII. st., kada je na njezinu čelu župan Bogdanac. Bogdančev sin i nasljednik Miroslav igrao je značajnu ulogu tijekom kratkotrajne biz. vladavine u Hrvatskoj te prilikom ponovne uspostave kralj. vlasti (1180). Poč. XIII. st. član roda Vučina obnašao je položaj trogirskoga kneza i splitskog načelnika. Miroslavov sin Grgur I. (u. 1234) podržavao je kralja Andriju II. u borbama protiv kneza Domalda te je zajedno s bratom Stjepanom 1223. nagrađen Domaldovim zemljama na području od Krke do Zadra, čime je znatno povećan zemljišni posjed roda i podignut njegov ugled. Grgur je osigurao svoju prevlast unutar roda porazivši i ubivši 1223. svojega rođaka Višena, zvonigradskoga i splitskoga kneza (1221–23). Nakon Grgurove smrti vodstvo roda nakratko je preuzeo njegov brat Stjepan (u. 1238), a potom Stjepanov sin → Stjepko. U njegovo doba članovi roda držali su kneštva u gotovo svim dalm. gradovima (sam Stjepko bio je šibenski i trogirski knez; Grgurov sin Marko splitski knez /1237–39/ i zadarski načelnik /1243/; Budislav /1243/ i Danijel /1250–51/ bili su šibenski knezovi; Stjepkov brat Jakov ninski knez /1267/). Prilikom tatarske provale pomagali su kralja Belu IV., za što su nagrađeni potvrdom njihove nasljedne vlasti u Bribirskoj županiji (1251). Vrhunac moći roda nastupio je pod vodstvom Stjepkovih sinova → Pavla I. (u. 1312), → Jurja I. (u. 1330) i → Mladena I. (u. 1305), koji su svoju moć proširili na gotovo čitavu Hrvatsku, Dalmaciju, Bosnu i Hum te zadobili nasljedni banski položaj iskoristivši dinastičke borbe nastale nakon izumrća muške loze dinastije Arpadovića. U prvom razdoblju njihove vladavine drugi članovi roda također su obnašali važne položaje (Jakovljev sin Ivan bio je trogirski knez 1274–79, njegov brat Radoslav ninski knez oko 1280; Jurša Nikolić kninski župan, kliški kaštelan i šibenski načelnik u 70-im god. XIII. st.). Pavlov sin → Mladen II. zadržao je očevu vlast do 1322, kada je smijenjen zajedničkim djelovanjem nezadovoljnih hrv. velikaša predvođenih njegovim bratom → Pavlom II. (u. 1346) i kralj. postrojba predvođenih slavonskim banom Ivanom Babonićem. Mladenova braća → Juraj II. (u. 1328) i Pavao II. te Jurjev sin → Mladen III. (u. 1348) uspjeli su održati položaj najznačajnijih velikaša u Hrvatskoj i nastavili borbu protiv kralja, ali nisu uspjeli zadržati bansku vlast. Sukob s kraljem završen je nakon smrti Pavla II. nagodbom njegova najmlađeg brata → Grgura II. kao skrbnika Pavlova sina Jurja III. koji je kralju predao Ostrovicu u zamjenu za Zrin u Slavoniji, čime je utemeljena obitelj knezova Zrinskih. Nakon zamjene Ostrovice te gubitka Klisa i Skradina 1356, članovi roda nisu više obnašali značajnije polit. položaje u Hrvatskoj (uz izuzetak podbana → Jakova poč. XV. st. te knezova Zrinskih u XVI. i XVII. st.). Tijekom XIV. i XV. st. rod se raspao na nekoliko ogranaka, od kojih su najznačajniji Banići, Krivčići (poslije knezovi Peranski), Markovići, Obradići (poslije ugarska plemićka obitelj Brebiri Metlih) te → Ugrinići. Sred. XIV. st. član roda franjevac Radoslav bio je krbavski biskup (1341–48). Tijekom građ. rata potkraj XIV. i poč. XV. st. rod je podržavao kraljicu Mariju i njezina supruga Žigmunda te su 1412. nagrađeni novom potvrdnicom za svoje posjede i prava, a pojedini istaknutiji članovi dobili su darovnicom posjed Pernu. Potkraj XV. st. pod tur. pritiskom dolazi do gosp. slabljenja i raseljavanja članova roda iz Bribira, a među članovima roda Melkior Obradić igrao je zapaženu ulogu u protutur. obrambenom sustavu potkraj XV. i poč. XVI. st. kao vlasnik i zapovjednik utvrde Zečeva. Rod je u vjerskom i kult. razvoju Hrvatske odigrao važnu ulogu kao zaštitnik franjevaca i klarisa, a materijalni ostaci srednjovj. Bribira svjedoče o visokoj kult. i gosp. razini roda.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: