Bribirski, Mladen II., ban Hrvata i Bosne (?, oko 1275 – ?, poslije 1326). Sin bana → Pavla I. Još za očeva života obnašao položaj bosanskoga bana (od 1305). U izvorima se prvi put spominje 1290. kao ninski načelnik. Početkom XIV. stoljeća knez Tropolja. Godine 1303. skradinski knez. Oko 1304. nosi naslov “gospodara Humske zemlje”, a 1305. naslijedio na položaju bosanskog bana strica → Mladena I. Nakon oslobođenja Zadra od mletačke vlasti 1311, dobiva naslov vladara Dalmacije (princeps Dalmatiae) i “vječnoga zadarskoga kneza” (1311–13). Iako nije uspio zadržati vlast nad Zadrom, njegovim su djelovanjem osigurani povoljni uvjeti mira kojima je grad postigao najviši stupanj autonomije u odnosu na mletačku vlast. Tom prilikom Mladen se odrekao i naslova zadarskoga kneza i vladara Dalmacije. Godine 1314, zajedno s braćom → Pavlom II. i → Jurjem II., dobio mletačko građanstvo prema obrascu koji se koristio za strane vladare. Godine 1318–19, kao jedan od saveznika (uz ugarsko-hrvatskog kralja Karla I. Roberta i njegova strica Filipa Tarentskog), sudjelovao u ratu protiv raškoga kralja Uroša II. Milutina te isprva postigao znatne uspjehe u istočnom Humu. Unatoč tomu, sljedeće godine, nakon što mu je mlađi brat Grgur zarobljen, primoran je napustiti savez i sklopiti separatni mir. Istodobno se izmirio s Kotromanićima te se čini da je, vjerojatno kao svojem službeniku, omogućio povratak u Bosnu → Stjepanu Kotromaniću. Tijekom Mladenove vladavine dolazi do napetosti između njega i dalmatinskih komuna pod njegovom vlašću (Trogir, Šibenik), koje jačaju prema kraju njegove vladavine. Početkom 1322. dolazi do otvorene pobune Šibenika i Trogira te lige hrvatskih velikaša (vojvode Nelipac, Kurjakovići, Mihovilovići, Stjepanići i dr.) na čelu s Mladenovim bratom Pavlom II., što je iskoristio Karlo Robert te Mladena smijenio, zarobio i odveo u Ugarsku, gdje mu se gubi trag. U sukobe se uplela i Venecija, koja je započela osvajanje istočnojadranske obale te preuzela pod svoju vlast Šibenik i Trogir. Obilježje njegove vladavine bila je daljnja izgradnja državnih i dvorskih ustanova te viteške kulture u Hrvatskoj. Od suvremenika hvaljen zbog intelektualnih i viteških vrlina, Mladen je bio istodobno veličanstven i tragičan lik hrvatske povijesti s početkom XIV. stoljeća. Njegova supruga bila je bliska rođakinja južnotalijanskih Anžuvinaca, kći Katarina šleska vojvotkinja, a druga kći Elizabeta senjska kneginja.