Zagreb

Zagreb, Trg bana Jelačića

Zagreb, Tomislavov trg

Zagreb, Zrinjevac

Zagreb, Maksimir

Zagreb, Tkalčićeva ulica

Zagreb, rektorat Zagrebačkoga sveučilišta

Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt

Zagreb, Kaptol

Zagreb, crkva sv. Marka

Zagreb, Jarun
Zagreb, glavni grad Hrvatske, sjedište upravnih jedinica → Grad Zagreb i → Zagrebačke županije; leži na 120 m apsolutne visine. Grad ima 790 017, a županija 317 606 stanovnika (2011). Političko je, kulturno, gospodarsko i financijsko središte države, u kojemu su smještene središnje funkcije države (zakonodavna, sudska, izvršna, financijska, obrambena, zdravstvena, kulturno-prosvjetna, prometna i dr.). Leži na rijeci Savi i obroncima Medvednice, u prijelaznom području između alpskog, dinarskog, jadranskog i panonskog prostora. Ima važan geoprometni položaj. Razvija se kao trgovačko i obrtničko središte; jači razvoj grada dogodio se nakon ujedinjenja GradecaKaptola s podgrađima 1850. u jedinstvenu gradsku općinu. Gradsku jezgru čine srednjovjekovni Gradec (Grič) i Kaptol; nakon izgradnje nasipa željezničke pruge 1860. stara podgrađa formiraju jedinstveni Donji grad. Između dvaju svjetskih ratova između Save i željezničke pruge izgrađene su radničke, a na brežuljcima južnoga prigorja Medvednice rezidencijalne četvrti. Od 1950-ih Zagreb se širi južno od Save, izgrađuje se Novi Zagreb, a na rubovima grada izrađuju se industrijske zone (Žitnjak, Jankomir). Nakon 1960-ih jača proces suburbanizacije; satelitska su naselja Sesvete, Zaprešić, Samobor, Dugo Selo, Velika Gorica. Sredinom XIII. st. Zagreb je imao oko 1000 stanovnika, sredinom XIV. st. oko 3500, potkraj XVIII. st. oko 7000, a sredinom XIX. st. oko 16 700 stanovnika. Ubrzan je porast stanovnika u XX. st. kada prvi put 1921. prelazi 100 000 stanovnika, 1991. godine 706 770 stanovnika; nakon 1991. pada broj stanovnika zbog procesa suburbanizacije. Poljoprivredna okolica; uzgoj voća, povrća, stočarstvo. Prehrambena, tekstilna, kemijska, farmaceutska, elektrotehnička, grafička, drvna industrija, proizvodnja papira, alkoholnih i bezalkoholnih pića. Cestovno i željezničko čvorište. Dominantno značenje triju glavnih pravaca: zapadni prema Ljubljani i zapadnoj Europi, istočni prema jugoistočnoj Europi i Bliskom istoku, te južni prema Rijeci i Splitu (Dubrovniku). Na glavne pravce nastavljaju se sekundarne veze. Međunarodna zračna luka Pleso. Turizam. Sveučilište (osnovano 1669) s brojnim fakultetima (Pravni, Filozofski, Medicinski, Arhitektonski, Građevinski i dr.); akademije (Likovna, Muzička, Akademija dramske umjetnosti); instituti (Institut Ruđer Bošković i dr.); muzeji (Arheološki, Prirodoslovni, Etnografski, Tehnički, Muzej za umjetnost i obrt, Muzej suvremene umjetnosti, Muzej grada Zagreba, Muzej naivne umjetnosti, Muzej školstva, Mimara i dr.); Strossmayerova galerija, Klovićevi dvori, Atelijer Meštrović, Umjetnički paviljon, Dom hrvatskih likovnih umjetnika, mnogobrojne galerije; Hrvatsko narodno kazalište, Dramsko kazalište Gavella, Zagrebačko kazalište mladih, Teatar &TD; Hrvatski glazbeni zavod, koncertna dvorana „Vatroslav Lisinski”; zvjezdarnica, Nacionalna i sveučilišna knjižnica. Brojni festivali i manifestacije. Zoološki, Botanički vrt; brojni parkovi i perivoji (Lenucijeva potkova, Maksimir). Katedrala (početak gradnje u XIII. st., obnovljena u XIX. st.), crkva sv. Marije iz XVIII. st., crkva sv. Marka (XIII–XVII. st., obnovljena u XIX. st.), barokna crkva sv. Katarine iz XVII. st., očuvana gradska Kamenita vrata, kula Lotrščak, stara jezgra Gornjega grada, brojne građevine iz XIX. st. Na Medvednici ostatci tvrđave Medvedgrad, špilja Veternica. Park prirode Medvednica; jugoistočno od grada u naselju Šćitarjevo ostatci su rimske Andautonije. U srednjem vijeku hrvatsko naselje na području današnjega Zagreba protezalo se uz desnu obalu potoka Medveščak, sjeverozapadno od Trga bana Jelačića; 1094. na lijevoj obali Medveščaka kralj Ladislav utemeljio je biskupiju te se tada Zagreb prvi put spominje (u → Felicijanovoj ispravi). Zagreb je ujedno bio i kraljevska utvrda (castrum) u kojoj su odsjedali banovi i kraljevski pristavi. Zimi 1242. porušen je u provali Tatara, nakon čega počinje njegova dugogodišnja obnova i izgradnja nove stolnice; dio žitelja uz kraljevu dozvolu podiže novo utvrđeno naselje na brdu Gradec, nasuprot biskupskom Zagrebu. Kralj Bela IV. 1242. podjeljuje Gradecu Zlatnu bulu, kojom je naselje steklo status slobodnoga kraljevskoga grada izravno podvrgnutoga kralju odnosno taverniku. Od samoga utemeljenja Kaptol djeluje kao „vjerodostojno mjesto” (locus credibilis) s pravom izdavanja isprava; sredinom XIV. st. naseljava se i sjeverni dio Kaptola, a nova općina (Nova ves) također je bila pod njegovom upravom. U XV. st., kada je gradu zaprijetila osmanska opasnost, biskup i kanonici zagrebačkoga Kaptola utvrđuju svoje naselje palisadama, zidovima i kulama. Unutar utvrde naseljene su i svjetovne osobe. Na varoškom trgu Gradeca Kaptol je imao pravo ubiranja 2/3 tržnih pristojbi, dok je 1/3 pripadala kralju. Godine 1292. kralj Andrija III. poklonio je Kaptolu trećinu tih pristojbi, na što je gradska općina uvela nove daće, čime je započeo dugogodišnji spor s Kaptolom. Sukobi između građana i Kaptola tada su bili iznimno česti; 1396. građani su napali kanoničke kurije, biskupski dvor i samu stolnicu, zbog čega ih je biskup izopćio; do smirivanja dolazi iduće godine kraljevom intervencijom. U XV. stoljeću Gradecom je privremeno vladao Ulrik Celjski, a nakon njegove smrti 1456. kralj Ladislav V. vraća građanima njihovu samoupravu; za kralja Matije Korvina građani stječu dodatne povlastice i izuzeće od plaćanja izvanrednih poreza, kao i svih podavanja koje je propisivao Sabor. Početkom XVII. st. uveden je izbor 12 senatora koji su imali pravo doživotno zadržati svoju čast. U vrijeme vladanja Josipa II. gradska je samouprava bila ograničena, broj senatora prepolovljen, a umjesto latinskoga kao službeni jezik uveden je njemački. Tijekom XVII. i XVIII. st. Zagreb često stradava od velikih požara. U rujnu 1850. carskim su patentom kraljevska varoš na brdu Gradec, Kaptol, Nova ves, Vlaška ulica i pripadajuća im sela sjedinjena u jedinstveni grad Zagreb. U sklopu nagodbenoga sustava (nakon 1867), u Zagrebu od 1869. djeluje Zemaljska vlada na čelu s banom i odjelnim predstojnicima za unutarnju upravu, pravosuđe, nastavu i bogoštovlje. Od 1866. u Zagrebu je središte hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova → HAZU (tada JAZU). Tijekom Prvoga svjetskog rata Zagreb je imao funkciju ratne pozadine; okončanjem rata Hrvatski sabor proglasio je u Zagrebu 29. X. 1918. razrješenje svih državnopravnih veza Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s Kraljevinom Ugarskom i Carevinom Austrijom; u Zagrebu je utemeljeno → Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba. Ulazak u jugoslavensku državu doveo je, već od samoga početka, do izbijanja nezadovoljstva među najširim slojevima stanovništva. Uspostavom → Banovine Hrvatske (Sporazum Cvetković–Maček 1939) Zagreb postaje glavni grad novoosnovane tvorevine, a 1941. središte novoproglašene → Nezavisne Države Hrvatske. Tijekom Drugoga svjetskog rata u Zagrebu djeluje snažan antifašistički pokret. Dana 8. V. 1945. u Zagreb ulaze partizanske snage, nova komunistička vlast poduzima brojne mjere represije i odmazde te su pod optužbom „narodnih neprijatelja” brojni pojedinci pogubljeni, poduzeća u svim privatnim sektorima konfiscirana, a preostali dio ekonomije podvrgnut je nacionalizacijom posebnim zakonima. Tijekom → Hrvatskoga proljeća 1971. Zagreb je bio sjedište hrvatskoga nacionalnoga pokreta. Kada je 1987. Zagreb bio domaćin međunarodne športske priredbe → Univerzijade, grad je uređen, a uvjeti za bavljenje športom bitno su poboljšani izgradnjom mnogobrojnih športskih kompleksa. U razdoblju političkih promjena 1989–90. u Zagrebu su se osnovale prve političke (nekomunističke) stranke, provodili se izbori, a potkraj svibnja 1990. konstituirao se, prvi put nakon 1945., višestranački Sabor, koji je 1991. raskinuo sve državnopravne veze s drugim republikama bivše SFRJ i proglasio neovisnost. Tijekom srpske agresije 7. X. 1991. u zračnim napadima na Gornji grad teško su oštećeni Banski dvori; za akcije  Bljesak, tijekom → Domovinskoga rata, u svibnju 1995. u dva je navrata raketirano najuže gradsko središte.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: